Iz čudnog razloga Caveova je glazba sjajna, no filmovi - nisu

Glazbenik Nick Cave stekao je kultni status svojim mračnim baladama punim nasilja, rokerskim pripovijestima kojima promiču patološki ubojice, šverceri, udovice, zakletve i prokletstva.

Sve te sastavnice postoje i u njegovim scenarijima. Nažalost, iz nekog magičnog razloga Caveova je glazba sjajna, no filmovi - nisu.

Kao scenarist Cave je debitirao 2006. australskim vesternom “Proposition” koji je režirao režiser njegovih videospotova John Hillcoat. Već taj film je pokazao kako Cave ima pripovjedački talent, ali i ozbiljnih problema sa scenarističkom arhitektonikom, a u Hillcoatu nema ni redatelja koji bi te probleme autoritativno popeglao. Isti taj dojam imam i nakon gledanja novog filma nastalog u suradnji Cavea i Hillcoata, “Lawless” (Bez zakona).

Najvlažniji okrug

Baziran na obiteljskoj povijesnoj kronici romansijera Matta Bonduranta, film “Bez zakona” vodi nas u Virginiju 1931., u doba vrhunca prohibicije. Zbog masovnog šverca alkohola okrug Franklin u Virginiji zovu “najvlažnijim okrugom na svijetu”, a perjanice ilegalnog alkohola su trojica braće Bondurant koji peku i dilaju viski i fino surađuju s potkupljenom policijom. Dio njihovog uspjeha počiva i u tome što je najstariji brat Forrest ( Tom Hardy) toliko puta izmakao nevolji da u okrugu vjeruju da je besmrtan. U okrug, međutim, dolazi specijalni istražitelj Rakes ( Guy Pearce), profinjeni, feminizirani sjevernjak koji počinje gaziti nemilosrdno “domaće prestupnike” i izazove rat. U tom ratu slaba točka Bondurantovih je najmlađi brat ( Shia Le Boeuf) koji se voli razmetati parama i gaji slabost prema kćeri njemačkog pastora ( Mia Wasikowska).

Ono što vam prvo upadne u oči u filmu “Lawless” je nerazrijeđeni pljusak čistog retra. Od oružja do automobila i cigara, Hillcoatov i Caveov film sav je fetišistička evokacija tridesetih, svojevrsni muzej ikonografije velikih gangsterskih filmova ere Cagneyja i Edwarda G. Robinsona. Ono što definitivno odvaja “Lawless” od holivudske klasike je ekscesna količina nasilja: u filmu se ubija na svakojake načine, imate čak jedno homoseksualno silovanje, a leševi padaju kao snoplje. Dok se uokolo umire na veliko, Hillcoatov odnos prema tom svijetu je “pogledajte kako su kul tvrdi dečki”, u čemu ima adolescentske neodgovornosti, a i malo fašizma.

Starinski pulp-roman

“Bez zakona” je brz, narativno neuredan film koji poput vrtuljka hrli u nove peripetije. Nema tu puno pameti, nema onog metafizičkog mraka koji ima Caveova muzika, no film nije dosadan, a nedvojbeni mu je plus i dojmljiva glumačka ekipa na čelu s Hardyjem, La Boeufom, Jessicom Chastain i Garyjem Oldmanom. U nekom drugom svemiru ovaj je film mogao biti klasična gangsterska epopeja na tragu Sergia Leonea. U ovom to se nije dogodilo.