Iako traje dva dana kraće da izbjegne gubitke, VFF ima najviše naslova dosad

Direktor Vukovar film festivala Igor Rakonić odlučio je presjeći gubitke koje njegovom poduzeću Discovery film svake godine donosi inače vrlo uspješan (po broju gledatelja i lokacija na kojima se filmovi prikazuju) Vukovar film festival.

Umjesto šest dana, festival će trajati dva dana manje, samo četiri, ali time neće izgubiti na kvaliteti. Hoće li time biti smanjen redovni gubitak od 240 tisuća kuna? Po svoj prilici hoće, ali to baš nije u redu. “Prema nama se odnose maćuhinski, jer nas smatraju filmskim trgovcima. Kao da možete puno zaraditi na tipu filmova koje mi uvozimo?! U nas postoje festivali koji žive od države i oni koje netko vuče na svojim leđima. Mi spadamo u ove druge, ali nam je već dosta toga. Zapravo, više im smeta to što smo privatno poduzeće i sve smo to gotovo sami uspjeli napraviti. Poruka je – privatnici niste dobro došli u kulturu!” kaže.

Rasne predrasude

Usprkos skraćenom trajanju Vukovar film festival doima se bogatiji nego ikad, s ukupno 56 filmova koji će biti prikazani u ta četiri dana. U najvažnijoj regionalnoj konkurenciji filmova podunavskih zemalja - jedino se u njoj dijele nagrade - dva favorita se odmah izdvajaju. Jedan ne mora dobiti nagradu, jer je njegov redatelj Radu Jude već pobijedio prije tri godine s filmom “Aferim!”, ali će svakako izazvati najveće zanimanje.

“Ne zanima me ako u povijesti ostanemo zapisani kao barbari”, rekao je 1941. vojni diktator maršal Ion Antonescu za čijeg je režima stradalo oko 400 tisuća Židova, Roma i drugih manjina. O tom događaju mlada kazališna redateljica postavlja komad s neprofesionalnim glumcima, prošlost se miješa sa sadašnjošću, igrani film s dokumentarnim, a očito je da nekadašnje rasne predrasude nisu nimalo oslabile. Jude je za svoj film dobio Kristalni globus u Karlovym Varyma.

Drugi favorit trebao bi biti “3 dana u Quiberonu” redateljice Emily Atef, dobitnik sedam njemačkih nacionalnih nagrada. Jednu od njih primila je glavna glumica Marie Bäumer, koja je upravo fascinantno dočarala legendarnu Romy Schneider. Film se, naime, zbiva godinu dana prije njezine tragične smrti, dok je bila na odvikavanju u klinici u Quiberonu i posljednji put pozirala fotografima i razgovarala s novinarima. Crno-bijela faktura fotografije spretno se podudara s materijalima o glumici koji su tada napravljeni.

S dobrim preporukama stiže i debitantski cjelovečernji film Rouzie Hassanove “Radiogram”, koji se zbiva 1971., za tvrde komunističke diktature. Rock’n’roll tada naravno nije bio poželjan, ali njime je zaluđen klinac iz duboke provincije, u tolikoj mjeri da padne u depresiju kad stari radio otkaže. Dječak je dio male muslimanske zajednice koju vlast toliko šikanira da im čak mijenja i imena. Otac ne može podnijeti sinovljevu muku i odluči mu kupiti novi radio, no najbliži grad udaljen je 100 kilometara. Dobitnik nagrade publike na festivalu u Sofiji.

Ljubav pijanista i pjevačice

U konkurenciji je još jedan njemački film, “Ples između redova” Thomasa Stubera, također dobitnik nekoliko njemačkih nagrada i sudionik Berlinalea, koji smatraju pravim “crowd pleaserom”: junak je mladi delinkvent na popravnom ispitu koga za probu zapošljavaju u supermarketu. To je i središnje mjesto radnje, što nije nikakav nedostatak jer je priča razigrana a likovi su krajnje zabavni.

Srpski film “Ederlezi Rising” (redatelj je Lazar Bodroža a scenarist produktivni Dimitrije Vojnov) pravi je ZF sa samo dva lika, dok je hrvatskom filmu “Za ona dobra stara vremena” veterana Ede Galića (scenarist i producent je njegov sin Dominik) najveća preporuka što se jako visoko plasirao u natjecanju za nagradu publike na pulskom festivalu.

Svi filmovi u konkurenciji podunavskih zemalja prikazuju se na terasi Agencije za vodne putove, smještene uz sam Dunav, dok je nedaleko nje perivoj dvorca Eltz u kojem bi trebala biti poprilična gužva, budući da su na programu najvažniji kanski pobjednici. Dobitnik Zlatne palme je film “Obiteljske veze” Hirokazua Kore-ede, nakon šest sudjelovanja prvi put je dobio tu nagradu, a po sudu većine kritičara krajnje zasluženo. Njegovi su protagonisti mnogočlana obitelj, koja preživljava krađama po dućanima i supermarketima. Nije baš poruka da je biti lopov vrlo zabavno, ali nije baš ni tako dosadno.

Zlatnu palmu za režiju dobio je novi film Pawela Pawlikowskog “Hladni rat”, nakon Oscarom nagrađene “Ide” on se ponovno vraća u komunističko razdoblje, zapravo čitavo desetljeće pedesetih tijekom kojeg se odigrava romansa pijanista i pjevačice, katkad ne baš lakih naravi. Dio filma snimljen je na Jadranu, a u glavnim ulogama su Joanna Kulig i Tomasz Kot: igra i Agata Kulesza, sjajna u ulozi tetke progonjene demonima prošlosti u “Idi”.

Uzgajivač pasa

Nagradu na najbolju ulogu u Cannesu dobio je Marcello Fonze, on igra uzgajivača pasa čiju blagu narav iskušava bivši boksač, navodeći ga na krađu. Film se primjereno zove “Dogman”, režirao ga Matteo Garrone, koji se nakon fantastike u “Priči nad pričama” vratio realizmu, onom grubom sicilijanskom, tako dobro demonstriranom u njegovom najvećem uspjehu “Gomora”.

I još jedan kanski adut u perivoju dvorca Eltz, korejski “Izgaranje” Leeja Chang-donga, koja pamtimo po “Poezija” i “Tajna sunčeva svjetlost”. Ovaj put je uzeo za predložak pripovijetku Harukija Murakamija, vrlo neobične fabule koju je bolje ne otkrivati: kritičari su mu dali nagradu FIPRESCI, što je dostatna preporuka.

Vukovarski CineStar krcat je festivalskim filmovima, a najviše će pažnje izazvati novo ostvarenje dvostrukog oskarovca, Iranca Asghara Farhadija, naslovljeno “Svi znaju sve”, s bračnim parom Penélope Cruz i Javierom Bardemom u glavnim ulogama: nakon “Voleći Pabla” je to već drugo ostvarenje koje su u kratkom vremenskom razmaku snimili zajedno.

Svakako treba pogledati i “Sretni Lazzaro” Alice Rohrwacher, dobitnika Zlatne palme za najbolji scenarij u Cannesu, u kojem nastupa i njezina sestra, poznata talijanska glumica Alba Rohrwacher.

Filmovi se još prikazuju na Vukovarskoj Adi, ima i toliko da zaslužuju posebni članak, a popularna Bajadera ispunjena je dokumentarcima od koji je najvažniji “Lica i mjesta” veteranke Agnés Varda i konceptualnog fotografa JR-a: film je ove godine bio nominiran za Oscara.