Na ovogodišnjoj dodjeli Oscara prezenteri su lomili jezike dok su izgovarali gomilu njima nepoznatih imena koje je iznjedrio fenomen zvan “Umjetnik”. Bérénice Bejo kao da je bila najmanji problem: uostalom, glumica koja je izgubila nagradu od favorita u kategoriji najbolje sporedne uloge, tamnopute Octavije Spencer, već je jednom igrala u hollywoodskom filmu, u pustolovnoj komediji “Legenda o vitezu” uz pokojnog Heatha Ledgera.
Jean Dujardin , prvi francuski glumac koji je ikada dobio Oscara, bio je puno veća enigma: povrh svega, slabo govori engleski, što se i vidjelo one večeri kada mu je uručen pozlaćeni kipić.
Židov iz Litve
A tek Michel Hazanavicius?! Prvi francuski redatelj u povijesti koji se zakitio Oscarom (što je stanovita blasfemija, znajući da to nije uspjelo ni Francoisu Truffautu, koji je tek izborio nominaciju za “Američku noć”) glavni je krivac za ovu invaziju pripadnika najmoćnije europske kinematografije na Hollywood: pozlaćeni kipić pripao je i njegovom skladatelju Ludovicu Bourceu. S njegovim prezimenom zbilja je bilo problema, jer ga je Michael Douglas izgovorio na jedan način, a tijekom priredbe čuli smo još dvije verzije.
Na jednom od partyja uoči dodjele Oscara postarija je uzvanica pristupila Hazanaviciusu i rekla mu: “Želim vam mazel tov s vašim filmom, ukoliko znate što to znači”. “Naravno da znam”, odgovorio je 44-godišnji redatelj, “ja sam francuski Židov”. Djed i baka su mu se doselili u Francusku 20-ih godina prošlog stoljeća iz Litve, on se pak kalio kao filmaš na poznatom komercijalnom tv kanalu Canal +, realizirao je reklame za Reebok i Telecom, a svoj prvi cjelovečernji igrani film, krimi komediju “Moji prijatelji”, snimio je 1999., s bratom Sergeom u jednoj od glavnih uloga.
Proslavio ga je, međutim, tek drugi film, 14 milijuna eura skupa špijunska parodija “OSS 117: Kairo, gnijezdo špijuna” iz 2006. godine, u kojoj je prvi put okupio svoju “ekipu snova”.
Hit i njegov nastavak
Glavnu žensku ulogu dobila je tada već renomirana francuska glumica Bérénice Bejo (rođena u Argentini 1975.), s kojom je tijekom snimanja započeo romansu i zbog nje se razveo od supruge, redateljice Virginie Lovisone, majke njegove dvije kćeri (s Bérénice danas ima kćer i sina). Popularnom komičaru Jeanu Dujardinu uloga narcisoidnog i priglupog špijuna OSS 117 pristajala je kao salivena, glazbu za film skladao je Ludovic Bource, a sjajno ga je snimio Guillaume Schiffman. Uzgred, uvodne scene su crno-bijele, što je navijestilo kasnijeg “Umjetnika”.
Film je bio hit u francuskim kinima, dok je u većini drugih europskih zemalja distribuiran na DVD-u, a nastavak “OSS 117: Izgubljen u Riju”, čiji se urnebesni finale odigrava oko legendarne statue Krista spasitelja iznad Rio de Janeira (očita inspiracija su Hitchcockovi filmovi “Saboter” i “Sjever sjeverozapad”), pokazao se podjednako uspješnim, pa je imao čak i američku distribuciju.
Zahvaljujući tom serijalu uspio je nagovoriti producenta Thomasa Langmanna, sina velikog francuskog redatelja i producenta Claudea Berrija, da uloži 12 milijuna dolara u njegov projekt o glumačkoj zvijezdi nijemog filma koju ugrožava dolazak zvučnog filma. Ideja je bila stara bar deset godina, no sada ju je mogao realizirati - i to na originalnim američkim lokacijama. Kada su se u projekt uključili kao distributeri i braća Weinstein, počele su se nazirati konture budućeg oskarovca.
Stara ideja
Što dalje? Hazanavicius je otkrio koji će mu biti naredni film, nova verzija “Potrage” Freda Zinnemanna iz 1948. (u nas prikazivana pod naslovom “Djeca Europe”), u kojoj je debitirao Montgomery Clift. Originalna priča odigravala se u poratnom Berlinu, Clift je bio američki vojnik koji pomaže malom Čehu da pronađe majku, no Hazanavicius će radnju prebaciti u današnje doba, u Čečeniju. Glavnu je ulogu opet povjerio supruzi Bérénice.
Jean Dujardin može posvjedočiti kako su nagrade relativna stvar. Osvojio je priznanje Ceha američkih glumaca, koje se rijetko kad dodjeljuje nekome tko ne zna engleski, dobio je Zlatni globus i Oscara, no nije uspio osvojiti i francuskog Césara: prošlog tjedna preoteo mu ga tamnoputi komičar Omar Sy i to ne baš nezasluženo!
Potonji je briljirao u komediji “Nedodirljivi”, igrajući medicinskog brata bogatog paraplegičara (François Cluzet), a taj je izvrstan film na francuskim kino blagajnama zaradio petnaest puta više negoli “Umjetnik”.
Dujardin se zbog toga ne stigne ni živcirati. Usporedo s pripremama za gostovanje na večeri Oscara morao se brinuti oko promocije svog filma “Nevjernici”, omnibusa o promiskuitetnim muškarcima, u kojoj su on i Hazanavicius režirali po jednu epizodu. Plakat na kojem glumac drži visoko uvis podignute ženske noge nedavno je izazvao sablazan, pa je morao biti diskretno retuširan. Zahvaljujući Dujardinovom Oscaru, “Nevjernici” će bez problema ovog tjedna zasjesti na vrh francuske top-liste.
Dujardin se proslavio krajem devedesetih serijom televizijskih skečeva “Momak i djevojka”, u kojima su on i njegova buduća supruga Alexandra Lamy (poput svog prijatelja Hazanaviciusa, i Dujardin je zbog nove partnerice riskirao razvod) parodirali tipične Francuze. Usporedo je napravio i uspješnu filmsku karijeru, u kojoj je - sve do “Umjetnika” - vrhunac predstavljao serijal “OSS 117”.
Sporan plakat
Pred naočitim je Francuzom blistava budućnost, ponajprije stoga što se ničega ne skanjuje. U Hazanaviciusovim špijunskim komedijama sprdao se s imidžom Jamesa Bonda, poigravao homoerotikom, a obnaživanje - o čemu svjedoče i “Nevjernici” - nije mu nikakav problem. To što dosad još nije dobro naučio engleski nije prepreka za međunarodni uspjeh (čak i Christoph Waltz smatra da mu je njemački akcent poseban adut), a povrh svega ima redateljske i scenarističke ambicije.
Upravo je potpisao ugovor s prestižnom američkom agencijom WME , dok će Bérénice Bejo zastupati CAA (Creative Artists Agency), točnije Hylda Queally, čiji su klijenti Cate Blanchett, Marion Cotillard, Penelope Cruz, Michelle Williams i Kate Winslet. Prava najezda Francuza na Hollywood tek predstoji!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....