BAZEN BESKONAČNOSTI

Gledali smo hit horor sniman u Šibeniku:13-godišnji dječak koji uživa zabadati nož u tijelo na samrti, zavodljiva Gabi...

 Mia Goth u Neonom novom filmu Infinity Pool (2023).
 

 Supplied By Lmk/Ipa-agency.net/Ipa/Profimedia/Supplied By Lmk/ipa-agency.net/ipa/profimedia
Brandonov film u prvom tjednu prikazivanja zaradio je puno više nego Davidovo zadnje ostvarenje ‘Zločini budućnosti‘ tijekom čitavog svog boravka pred publikom

Da ste pogledali intervju kojeg je Brandon Cronenberg, sin glasovitog kanadskog redatelja Davida Cronenberga, dao novinarki putem Zooma, bilo je to u razdoblju pandemije, nakon filma "Otimačica svijesti" (Possessor, 2020) kad su se izbjegavali izravni kontakti takve vrste, mogli ste steći dojam da Brandon izbjegava govoriti o ocu. Naime, u pripremi za razgovor napomenuo je da je Davida bolje i ne spominjati, razumljivo je i zašto. Filmovi Cronenberga mlađeg kao da imaju pečat Cronenberga starijeg, ali je li to slučajno ili ne bolje je i ne raspravljati. Ipak, nije da jedan drugoga ne spominju, nakon Brandonovog prvog filma "Antiviral" (2012) u Cannesu su organizirali panel na kojem su sudjelovali otac i sin i raspravljali u sličnostima i razlikama u svojim tematskim i vizualnim prosedeima. Očito je da su obojica opsjednuta podžanrom "body horrora", David eksplicitno u "Kobnim blizancima", "Sudaru" i još ponegdje, a Brandon u sva tri filma koja je dosad napravio.

Možda su te sličnosti u svjetonazorima i razlog zašto Brandon isprva nije bio siguran što će studirati na Toronto Metropolitan University, podjednako su ga privlačili književnost, slikarstvo i glazba, no kad je shvatio da film objedinjuje sve te umjetnosti, naprosto se predao i zaboravio obzire prema ocu. Njegov prvijenac "Antiviral" primljen je u prestižni prateći program Izvjestan pogled kanskog festivala, dok je otac David imao film u službenom programu, "Cosmopolis" s Robertom Pattinsonom. Nijedan baš nije zablistao u Cannesu, ali je zato "Antiviral" poslije dobio važne nagrade na katalonskom festivalu fantastike u Sitgesu i podijelio je nagradu za najbolji kanadski prvijenac. Odmah je izazvao pažnju neugodnom atmosferom, a i temom o opsjednutosti virusima celebrityja, koju je prvo razradio u kratkom filmu "Slomljeni tulipani", da bi se tek poslije odlučio za cjelovečernji film. Brandon priča da ga je inspirirala zgoda s talk showa Jimmyja Kimmela, gostovala je Sarah Michelle Gellar i bila očito prehlađena, ispričala se zbog toga, ali kad se zakašljala, publika kao da je uživala u udisanju njezinih virusa. Tako i junak filma Syd March (Caleb Landry Jones danas je razmjerno poznat glumac) radi u klinici Lucas, koja kupuje viruse i svakojake druge patogene što se mogu pribaviti od oboljelih celebrityja. Potražnja za njima golema je na crnom tržištu, a i Syd ih sam sebi ubrizgava kako bi mogao proći kontrolu na izlazu iz klinike. Na najvišoj cijeni su virusi oboljele ljepotice Hannah Geist (igra je Sarah Gadon, znamo je iz mini serije "11.22.63" po Stevenu Kingu, naslov se odnosi na datum atentata na J.F. Kennedyja, a gledali smo je i u trećoj sezoni "Pravog detektiva"), njima trguje protagonist, ali nije jedini. Film provocira kad god stigne, na primjer, vjeru u Boga naziva infatilizmom, dok se u posljednjoj trećini pojavljuje Malcom McDowell u ulozi Hanninog osobnog liječnika dr. Abendrotha i unosi moralnu distancu u krajnje nemoralno suvremeno društvo. Kolikogod ga je kritika dobro primila, film je slabo prošao u kinima, a mnogi za njega nisu ni danas čuli.

Drugi dugi film počeo je pripremati potkraj desetljeća, bila je to već spomenuta "Otimačica svijesti", neusporedivo raznolikija i uzbudljivija od "Antivirusa", a osim toga, u njemu je glavnu ulogu imala Andrea Riseborough, britanska glumica koja se ove godine uspjela ugurati u žensku konkurenciju za Oscara. Slično kao i u filmu "Antiviral", ovo je priča o alternativnoj budućnosti u kojoj Tasya Vos (Riseborough) legne u stroj koji je transponira u neku drugu osobu, ovlada njezinom sviješću, natjera je da ubije ličnost koju njezina kompanija ima na piku, a na kraju izvrši samoubojstvo. Zapravo ne, jer je tik prije no što umre pokupe njezini ljudi i vrate u laboratorij u kojem je planirala sve svoje operacije. Njezina šefica Girder (Jennifer Jason Leigh igrala je i u filmu Cronenberga starijeg "eXistenZ") zamjera joj što se nije odrekla obitelji, jer to je ponekad sprječava da djeluje krajnje efikasno, Tasya u početku ne želi na to pristati, ali podsvjesno zna da je bivša agentica u pravu. Specijalni efekti su prilično impresivni za film skromnog budžeta, no nisu bez razloga redatelj i njegov direktor fotografije Karim Hussain skoro dvije godine eksperimentirali s vizualnim prosedeom (usput su snimili i jedan kratki igrani film) kako bi postigli upravo one što žele. Nesumnjivo, upadanje u tuđa tijela i svijest neznanaca poznata je tema u znanstvenoj fantastici, ovaj put dočarana inventivno i s puno ekstremnog nasilja. Kad će se praviti rang liste te vrste filmova, "Otimačica svijesti" svakako će na njima naći svoje mjesto.

Već u vrijeme premijere na Sundance film festivalu, Cronenberg mlađi radio je na novom projektu "Bazen beskonačnosti", za koji ga je nadahnulo ljetovanje u Dominikanskoj Republici od prije dva desetljeća. Na odredište su poletjeli noću, kad su stigli nisu još ništa vidjeli, a strogo im je bilo zabranjeno lutati uokolo, jer bijeda stanovništva nije bila za pokazivanje. Scenarij je zaintrigirao glumce kao što su Alexander Skarsgård ("Sjevernjak", serija "Male laži") i Mia Goth (kultni horori "X" i "Pearl"), prvi je čak pristao figurirati kao jedan od izvršnih producenata, a prekrasne lokacije našli su u šibenskom ljetovalištu Amadria Park. Uglavnom stoga jer je među producentima bio i 4Film Anite i Ivone Juke, a na špici na samom početku razgovijetno možete pročitati naziv Hrvatskog audiovizualnog centra. Snimalo se i u Budimpešti (tamo je Skarsgård imao puno scena u "Sjevernjaku" Roberta Eggersa), a post produkcija obavljena je u Kanadi.

U prvim scenama upoznajemo protagoniste, to su James Foster (Skarsgård) i njegova supruga Em (Cleopatra Coleman), oni su došli na ljetovanje u fiktivnu zemlju Li Tolqa, no nisu baš oduševljeni policijskom naredbom da se nikuda ne smiju maknuti iz ljetovališta, bar ne bez odobrenja policije. Tek kad upoznaju drugi par, zavodljivu ali krajnje otvorenu Gabi (Goth) i njezinog supruga Albana (Jalil Espert), oni tu već ljetuju po tko zna koji put, počinju se i sami oslobađati. Oni, naime, imaju o sebi štošta priznati, Emin otac je poznati izdavač, ona se udala za Jamesa jedino zato kako bi napakostila ocu, a njezin muž je samo napisao prvijenac, koji valjda nitko nije pročitao, i otad živi na ženin račun. Spretna Gabi brzo izvuče iz Jamesa sve što je zanima, napravi mu i "blow-job" dok je urinirao u šumarku nedaleko Em i Albana i zatim počne diktirati što kad u kojoj situaciji treba napraviti.

Za to se ubrzo ukaže prilika, nakon što su se vraćali podnapiti iz mjesnog restorana, James je sjeo za volan iako se u automobilu koji im je bio na raspolaganju nije osjećao sigurno, pritom i farovi nisu radili kako treba, pa nije čudo što pregazi nekog prolaznika na pustoj cesti. Nema druge nego pozvati policiju, međutim, Gabi ih uvjeri da su tamo svi korumpirani i da je najbolje praviti se da se ništa nije dogodilo. I gdje je tu fantastika? Ubrzo će nas zaskočiti nevjerojatni obrat. Po Jamesa, naime, dolazi policija i on doznaje neobični zakon koji vlada u toj zemlji. Kad skrivite nečiju smrt, pokojnikova obitelj ima vas pravo pogubiti, ali i tu postoji olakotna okolnost. Ukoliko imate dovoljno novaca, u policijskim laboratorijima napravit će klona točno po vašoj mjeri, i njega će ubiti najstariji sin obitelji ožalošćenog (to je 13-godišnji dječak, koji uživa zabadati nož u tijelo na samrti).

Naizgled je to zaostala zemlja, no dosjetka s klonovima je vrlo sofisticirana i nikad ne biste rekli da su je mogli smisliti u zemlji koja nema ništa drugo osim prekrasnog ljetovališta. Drastični zaokret upozorio je Jamesa da je najpametnije čim prije se vratiti kući, međutim ne, on skriva svoj pasoš i laže Em da ga je izgubio. Time se gubi u labirintu laži i postaje laka meta Gabi, Albana i njihovih prijatelja, koji su svi prošli prvotnu inicijaciju i sada hvataju druge u svoje mreže.

Već u Sundanceu "Bazen beskonačnosti" izazvao je veliku pažnju, kako i ne bi kad je to gotovo nevjerojatan spoj horora i fantastike, u čijem je središtu naivac koji nasjeda na sve zamke svojih novih znanaca. Cronenberg mlađi je napravio ne samo superioran film nego se probio u prvu ligu majstora tog žanra. Valjda nam je kompanija 4Film dovoljni jamac da za njegovim ostvarenjem nećemo morati tragati po internetu, nego ćemo ga vidjeti kako spada – na kino repertoaru. Uzgred, Brandon je napokon napravio puno komercijalniji film od svoga oca, u prvom tjednu prikazivanja "Bazen beskonačnosti" zaradio je puno više nego Davidovo zadnje ostvarenje "Zločini budućnosti" tijekom čitavog svog boravka pred publikom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 00:20