Hany Abou Assad jedan je od dvojice međunarodno poznatih redatelja koji dolaze iz Palestine. Taj 60-godišnjak karijeru je izgradio nizom dobrih filmova koje je snimio u Nizozemskoj, SAD-u i Palestini od krja 90-ih do danas. No, Abou Assad je po nečemu drukčiji od gotovo svih režisera iz Trećeg svijeta. On, naime, snima odlične, sofisticirane i inteligentne trilere.
Dva trilera ponajviše su izgradila Abou Assadovu reputaciju. Prvi od njih - "Raj sada" (2005) - bavio se dječakom upletenim u krug bombaša samoubojica. Drugi - "Omar" (2013) - bio je zapleteni špijunski triler o pokušaju izraelskog obavještajca da na palestinskom teritoriju vrbuje agenta. Abou Assadovi filmovi podsjećaju pomalo na Le Carréa: to su moralno kompleksne priče o špijunskom ratu u kojem obje strane neizbježno žrtvuju nevine pijune.
Sve to vrijedi i za Abou Assadov film "Hudin salon", koji ovog petka igra na splitskom Festivalu mediteranskog filma. "Hudin salon" temelji se na bizarnoj, ali istinitoj, špijunskoj aferi. Izraelski agenti vrbovali su frizerku s okupiranog teritorija i prisilili je na suradnju. Ona bi čajem omamila klijentice, svukla ih i snimila u kompromitirajućoj pozi, a Izraelci bi potom te slike koristili za ucjenu i iznudu informacija. Abou Assad u filmu koristi taj zbiljski motiv i plete oko njega zanimljiv triler s više fabularnih linija. Pratimo frizerku, palestinske ilegalce, te jednu od omamljenih žena koja se pokušava izbaviti iz nevolje kad palestinski pokret otpora raskrinka Hudu. U usporedbi s "Omarom", ovaj je Abou Assadov film jeftin, komoran i produkcijski jednostavan. No, palestinski autor u njemu opet prikazuje moralno zapetljani košmar, gdje je svaki moralni izbor babuška, a unutar te babuške uvijek je još jedna babuška.