Prošli vikend vidjeli smo finalne dvije epizode serije "Daisy Jones i Šestorka", snimljene prema istoimenom romanu Taylor Jenkins Reid, a koju je za Amazon Prime producirala Reese Witherspoon, još jednom dokazavši kako itekako zna pogoditi ukus široke (ženske) publike. Podsjetimo se još jednom; priča prati uspon grupe The Six i njoj pripojene pjevačice Daisy Jones 1970-ih godina, a okosnica pripovijedanja uveliko se oslanja na sudbinu Fleetwood Maca i njegova najpoznatijeg albuma “Rumours”, koji je nastao u atmosferi ljubavnih peripetija članova grupe i zlouporabe ogromne količine kokaina.
Nisam čitala roman, koji je preveden i kod nas, tako da sam s velikim uzbuđenjem i neizvjesnošću očekivala hoće li napokon glavni junaci - divlja i nepredvidljiva Daisy u sjajnoj izvedbi Elvisove unuke Riley Keough i unutarnjim demonima stalno progonjen frontman Šestorke Billy Dunne (Sam Claflin) konzumirati strast koju osjećaju jedno prema drugome, koja ih, s jedne strane, uništava i razdire, a s druge je glavni razlog njihova velikog uspjeha.
U desetoj epizodi gledamo njihov posljednji koncert i paralelno, u flashbackovima, pratimo što mu je prethodilo. Naravno, ovo nije tekst za one koji nisu gledali seriju i nisu upoznati sa sadržajem romana jer ćemo tu raspravljati o raspadu grupe i, zapravo, antiklimaksu koji nas je dočekao na samome kraju. Billy i Daisy nisu jedini zaljubljeni par serije - treba naglasiti da je Billy zaljubljen u dvije žene jer bezrezervno voli i svoju mladu suprugu. Drugi par čine njegov brat, gitarist benda Graham Dune (Will Harrison) i klavijaturistica iz Velike Britanije Karen Sirko (Suki Waterhouse). Bazirajući svoj odnos na paradigmi prijatelja s povlasticama, svoj zajednički seksualni život su dugo vremena skrivali od kolega iz benda, a kada su svoj odnos učinili javnim, brzo mu je došao kraj. Jer Karen ostaje trudna i pobaci bez Grahamova znanja. Što ne znači nužno da ga nije voljela, nego da su joj važne - glazba i karijera. Barem nam se tako sugerira u samom finalu.
U kojem doznajemo da dokumentarac o raspadu grupe Daisy Jones & The Six snima odrasla kći Billyja Dunea i prelijepe fotografkinje Camile Alvarez (Camila Morrone). Mora se odati počast showrunnerima serije koji su nas do samog kraja držali u neizvjesnosti koga je Billy izabrao - Daisy ili Camilu. Njegov me izbor, priznajem, razočarao jer sam navijala za grešnu uniju dvoje prokletih i zaljubljenih. No, umjesto da požar njihove strasti sve uništi, oni su na samom stageu proživjeli katarzu i donijeli ispravne odluke - da oboje odu na odvikavanje od droge i alkohola i da za sebe izaberu bolji i zdraviji život. Bez obzira na to što je ta odluka uzrokovala i raspad velike grupe. Koliko god mi se nije svidio taj puritanski i nerealni rasplet - jer tko u rock‘ n‘ roll miljeu donosi ispravne odluke - u seriji je zapravo jako dobro prikazana mladenačka dinamika unutar jedne rock grupe jer na kraju The Six napuste gotovo svi - osim hedonizmu sklonog bubnjara i karijeri okrenute klavijaturistice.
Sam kraj serije krajnje je sladunjav - no zato je valjda i volimo - i ostavlja otvorena vrata za novo (zajedničko) poglavlje u životu glavnih junaka. Iako se mnogo spekulira o drugoj sezoni, meni se ne čini da tu ima dovoljno “mesa” za još. Koliko god sama grupa Daisy Jones & The Six na pozornici bila uvjerljiva a njihova glazba vrlo dobra. Do kraja serije postanete doista fan tog novodobnog Fleetwood Maca, pa stoga ne čudi da je “Aurora” - jer tako se zove album koji su snimili a napisao ga je kantautor i producent Blake Mills u suradnji s indie rock teškašima kao što su Marcus Mumford i Phoebe Bridgers - na iTunes i Billboardu početkom ožujka dospjela na prvo mjesto. Čak se navodno razmišlja da taj fikcionalni bend - jer svi glumci u seriji doista sviraju i pjevaju - zbog velike popularnosti krene na turneju.
Riley Keough kao da je u sebi prizvala duh Stevie Nicks, legendarne pjevačice Fleetwood Maca u koju se danas kunu mnogi mlađi izvođači poput Harryja Stylesa. I Samu Claflinu mora se priznati određena rock karizma. U kreaciji svoje rock‘n‘roll persone uveliko se poslužio, po vlastitom priznanju, Bruceom Springsteenom čije je nastupe detaljno proučavao. Što se primjećuje u načinu na koju kao Billy Dune pjeva. Moja najdraža pjesma s albuma i iz serije jest i prva na koju su Daisy i Billy ukrstili kreativna i ljubavna koplja - "Look At Us Now (Honeycomb)", koja s vremenom postaje i simbol njihove nikada konzumirane strasti. Neostvarene, tragične ljubavi uvijek su i najljepše. Jer svatko od nas ima barem jednu takvu u svom sjećanju.