Ljubitelji filma moći će u subotu u zagrebačkom kinu Europa pogledati digitalnu restauriranu verziju Taksiste redatelja Martina Scorsesea napravljenu povodom 40. godišnjice izlaska filma.
Taksist će biti prvi film prikazan u sklopu novog programa kina Europe imena 'Kinolektira' čija je namjena predstavljanje svevremenskih klasika filma novoj publici te vraćanje u mladost onih koji su filmove gledali kada su prvi puta izašli u kinu.
Film Martina Scorsesea prema scenariju Paula Schradera s Robertom De Nirom u glavnoj ulozi Travisa Bicklea vrlo se često pojavljuje na lista najboljih filmova svih vremena, a De Nirova izvedba u filmu vrlo je brzo postala legendarna.
Taksist je nastao tijekom ere u povijesti američkog filma poznate kao 'Novi Hollywood', a Scorsese je svojom beskompromisnošću prilikom prikazivanja nasilja, seksualno sugestivnog sadržaja i politike osigurao da će se o filmu pričati i dugo nakon njegova prikazivanja u kinima.
'Ja sam božji usamljenik'
Travis Bickle veteran je Vijetnamskog rata. Po povratku u Sjedinjene Američke Države, točnije u New York, nakon časnog dopusta iz vojske, teško se prilagođava na život u Velikoj jabuci. Ako ćemo iskreno, prikladnije bi bilo reći Truloj jabuci.
Travis ne može spavati jer pati od nesanice. Zbog toga se zapošljava kao taksist i radi uglavnom u noćnoj smjeni. Uzima sve putnike te vozi u sve kvartove, a njujorški su kvartovi surovi.
Times Square, današnja turistička atrakcija iz perspektive Travisovog taksija izgleda poput pakla. Droga, kriminal i prostitucija glavne su atrakcije Travisovog New Yorka i to ga frustrira. On doziva veliku kišu koja će sprati taj šljam s ulica njegovog grada.
'Životinje izlaze noću', kaže Travis dok se pred našim očima šeću i šepure oskudno odjevene djevojke. Neke od njih definitivno ne bi smjele biti na ulicama u to doba noći. 'Jednog će dana prava kiša pasti i oprati ove ulice', nastavlja Travis. Njegov glas prati disonantna, ali jako ekspresivna puhačka glazba.
Nakon što odveze dvije mušterije na njihovu željenu destinaciju – starijeg bijelog muškarca i mladu Afroamerikanku – Travis taksi vraća u centralu. Prije nego što može otići s posla mora oprati stražnje sjedalo. Njegova je smjena završena, no on još uvijek ne može zaspati pa odlazi u kino u kojem se puštaju filmovi za odrasle.
Travis se bori protiv sebe. Traži smisao. Dani koje provodi vozeći taksi počinju nalikovati jedan na drugi.
Kakva dobrodošlica za gledatelja.
Unikatna vizija
Taksist je svoje mjestu među najboljim filmovima svih vremena zaradio nevjerojatnim spojem svih elemenata koji čine neki film apsolutnim klasikom.
Scorseseova energična režija ide ruku pod ruku s brutalnim prikazom New Yorka i njegovih stanovnika. Travisova patologija praktički iskače s ekrana na isti način na koji je iskakala sa stranica scenarija Paula Schradera koji je u Travisa ugradio nekoliko autobiografskih elemenata. Taksist izgleda surovo i živo zahvaljujući fotografiji Michaela Chapmana te zvuči napeto i neugodno zahvaljujući glazba Bernarda Hermanna.
I onda povrh svega toga tu je De Nirova izvedba. Kako bi vjerno prenio Travisovu usamljenost i nemir u njegovom umu De Niro je sam radio kao taksist 15 sati na dan mjesec dana prije snimanja filma. Kako sam glumac kaže, unatoč tome što je dvije godine prije Taksiste osvojio Oscara za ulogu u drugom nastavku Kuma, putnici koje je vozio samo su ga jednom prepoznali.
Legendarna scena u ogledalu, kada Travis priča sam sa sobom potpuno je improvizirana. U scenariju se scena sastojala isključivo od rečenice: 'Travis se obraća sam sebi u ogledalu', a priča ide tako da je De Niro cijelu rutinu osmislio tijekom jedne pauze za ručak. Ta je replika kasnije izglasana kao osma najbolja replika u povijesti filma prema izboru časopisa Premiere 2007. godine.
U Taksista se u prvoj značajnijoj ulozi pojavljuje i glumica Jodie Foster, koja glumi mladu prostitutku Iris. No, kako je Foster tada imala 12 godina, isto kao i Iris u priči, njezina starija sestra morala je odglumiti scene koje nisu bile primjerene za premladu Jodie.
Nasljedstvo i uspjeh
Taksist je nagrađen Zlatnom palmom na filmskom festivalu u Cannesu te je osvojio još 21 drugu nagradu, međutim niti jedan Oscar, a bio je nominiran u četiri kategorije – najbolji film, najboljeg glumca u glavnoj ulozi, najbolju glumicu u sporednoj ulozi te najbolju filmsku glazbu.
No, uz Taksista se, osim priča o umjetničkoj izvrsnosti, veže i jedna bizarna priča.
Film je naime inspirirao izvjesnog Johna Hinckleyja Jr.-a koji je 1981. godine pokušao ubiti predsjednika SAD-a Ronalda Reagana jer je, kako kaže, htio impresionirati glumicu Jodie Foster s kojom je bio opčinjen. Hinckley je tijekom svog djelovanja čak i svoj izgled modelirao prema irokezi koju Travis Bickle ima u filmu.
Pokušaji ubojstva predsjednika SAD-a inspirirani filmom na stranu, Taksist je po izlasku bio i komercijalni uspjeh budući da je s budžetom od 1,3 milijuna dolara zaradio nešto više od 28 milijuna. Poznati kritičar Roger Ebert film je proglasio jednim od najboljih koje je ikada gledao.
Časopis Film Comment 2009. je godine Taksista proglasio najboljim filmom koji je pobijedio na Canneskom filmskom festivalu, a Taksist je prema anketi časopisa Time Out proglašen najboljim filmom smještenim u New York.
