Niz predavanja i panela, zanimljiv izbor političkih dokumentaraca, te niz igranih filmova istaknutih svjetskih redatelja od Lava Diaza i Cristiana Mungiua do Lucrecije Martel i Aleksandra Sokurova: to je samo dio bogatog programa koji od 14. svibnja u Zagrebu predstavlja 16. Subversive Film Festival.
Subversive Festival utemeljen je 2008., u jeku tadašnje financijske krize, kao tipično čedo tadašnjeg naraslog interesa za lijevu teoriju i društvenu kritiku. Premda je festival mijenjao voditelje i kreativni tim, od prvih je početaka imao sličan hibridni koncept. Sastojao se, s jedne strane, od teorijskih predavanja i panela obilježenih lijevom teorijom, a s druge od filmskih programa koji nisu nužno morali bili politizirani, ali su često nudili subverzivni odmak spram ne samo repertoarne nego i festivalske-arthouse srednje struje. Taj filmski program posljednjih je godina meritorno suprogramirao riječki kritičar Dragan Rubeša, koji je preminuo prošle godine.
Nakon meteža covid-godina Subversive se ovog proljeća vratio u svoj tradicionalni, svibanjski termin. Program koji (sada samostalno) potpisuje direktorica festivala Dina Pokrajac i ove godine donosi niz filmova koje filmofil ne bi trebao propustiti.
U igranom programu možda je najveća atrakcije film "Nakon plime" svojedobnog pobjednika Mostre, osebujnog filipinskog režisera Lava Diaza. Diaz je produktivni i kultni autor poznat po izrazito dugim filmovima koji su u ekstremnim slučajevima imali i osmosatno trajanje. Njegov novi film - koji u Zagreb stiže s Mostre 2022. - traje "umjerena" tri sata, i neće nikom biti nezanimljiv jer je riječ o rasnom krimiću. Junak Diazova filma je cijenjeni policajac, nastavnik na policijskoj akademiji koji je - ubrzo doznamo - upetljan i u sumnjive koruptivne poslove. Istodobno pratimo robijaša koji je upravo izašao iz zatvora. Tijekom filma shvatimo da netom oslobođeni uznik ima razloga za osvetu policajcu, te da dva lika hrle neumitnom srazu. Diazov film s jedne je strane socijalna freska, panoramski prikazuje različite zakutke filipinskog društva, od urbanih favela do ruralne zabiti. Krimi-zaplet istodobno je isprepleten s folklorom, mitom i nekom vrstom filozofskog fatalizma. Sjajan film.
Drugi "teškaš" igranog programa je ruski režiser Aleksandar Sokurov. Njegova "Bajka" (Skaska) mogla bi se opisati kao animirana deep-fake politička alegorija. Junaci filma su važni (ili zloglasni) ljudi iz povijesti: Hitler, Staljin, Mussolini, Churchill, Napoleon, čak i Krist. Oni se zateknu u izmaštanom prostoru za koji stječete dojam da je čistilište. Prostori filma animirani su u vizualnom stilu koji podsjeća na bakrorez, ambijenti filma su fantastični prostori ruševina i klisura slični Piranesiju, a veliki vođe vode naoko banalne razgovore o okolnostima u kojima su se našli.
Među zvučnim redateljima programa je i Rumunj Cristian Mungiu, autor canneskog pobjednika "4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana". Njegov novi film "R.M.N. Stanje nacije" prikazuje trvenja u malom transilvanijskom mjestu kad lokalna poduzetnica zaposli radnika iz Šri Lanke. Film, međutim, ipak nije na razini Mungiuovih klasika poput "4/3/2" ili "Mature".
Iznenađenje iz potaje igranog programa je film "Dućan" švedske animatorice Ami-Ro Skӧld. Taj igrano-dokumentarni hibrid bavi se skupinom zaposlenika u trgovini velikog trgovačkog lanca. Film prati imigrantske i švedske radnike, ali i poslodavce i voditelje poslovnice, a glavni lik je žena -poslovotkinja koja se nalazi između dvije vatre: šefova gladnih ušteda te radnika koji su na ekonomskom i fizičkom rubu. Skӧld je za svoju sociološku analizu našla neobičan filmski jezik. U filmu izmjenjuje igrane dijelove i lutkarsku stop-animaciju, a svi junaci se pojavljuju u glumljenoj i lutkarskoj inkarnaciji.
Među igranim filmovima su još dva naslova iznimno cijenjenih filmaša: Korejca Hong Sang-sooa i Argentinke Lucrecije Martel. Sang-soo se predstavlja obiteljskom dramom "Trokatnica". Program donosi 36-minutni srednjometražni film Martelove "Terminal Norte", osovljen oko skupine muzičara koji se nađu zaglavljeni u sjevernoj argentinskoj provinciji.
Vjerojatno najzvučniji naslov dokumentarnog programa publika će moći vidjeti već u nedjelju, na otvaranju festivala. Riječ je o filmu "Na Adamantu: Nitko nije savršen" veterana francuskog dokumentarizma Nicolasa Philiberta. Taj film osvojio je u veljači Zlatnog medvjeda na festivalu u Berlinu. Philibertov film prati dnevni centar za skrb o starijim ljudima s mentalnim teškoćama u Parizu. Vrijedi upozoriti i na dva zanimljiva dokumentarca srbijanskog autorskog dvojca Luka Papić i Srđan Vučo. Film "Bez" - o amaterskom slikaru marginalcu - pobjednik je beogradskog Beldocsa. Politički je još zanimljiviji film "Prizvan i pozvan". Vučo i Papić u filmu snimaju cijeli niz danas zaboravljenih, marginalnih figura koje su se 1990. na prvim višestranačkim izborima kandidirale za predsjednika Srbije. Prikazujući živopisnu galeriju čudaka, mistika, narkomana i naivnih nacionalista, Vučo i Papić neizravno sugeriraju u kakvom je ozračju trasiran put prema prvo Miloševićevoj, a potom Vučićevoj vladavini.
Subversive je uvijek bio na cijeni i zbog vrsnih, opsežnih retrospektiva. Ove godine za jednu je takvu bio zadužen afroamerički filmski povjesničar s beogradskom adresom Greg De Cuir Jr. Čovjek koji je inače vodeći ekspert za onaj "naš" crni film (val) ovaj put predstavlja retrospektivu "pravog" crnog filma, odnosno afroameričke i afričke kinematografske klasike. Program kreće od prijelomnog afroameričkog filma "Sweet Sweetback‘s Badass‘ Song" Melvina Van Peeblesa (1971.), vodi nas preko crnih US-filmova 60-ih i 70-ih, preko ključnih postkolonijalnih režisera kao što su Mauritanac Med Hondo (Zapadna Indija, 1979.) ili Senegalac Djibril Diop Mambéty (Touki bouki, 1973.), a završava političkim dokumentarcem "Tonsler Park" (2017.) režisera Kevina J. Emersona, kojeg De Ciur definira kao najvažnijeg afroameričkog autora danas.
Druga retrospektiva posvećena je britanskom avangardnom kratkometražnom filmašu Johnu Smithu. Njegov opus bit će predstavljen kroz dva bloka filmova, a održat će i master-class.
Subversive - dakako - donosi i sijaset nefilmskih programa. Tribina, panela i predavanja je dvadesetak, a teme sežu od Foucaulta do utopije i distopije, od Rose Luxemburg do zelenih politika i od Waltera Benjamina do strojnog kapitalizma i molekularne revolucije. Svi filmski programi traju od nedjelje 14. do nedjelje 21. svibnja, a predavanja se nastavljaju i tjedan potom, do kraja mjeseca.