Filmski trezor, tribina Daniela Rafaelića, koja se inače ustalila u tonskom studiju zagrebačkog HNK, za ovu prigodu održat će se 24. travnja u velikoj dvorani "Bersa" Muzičke akademije, njoj će prisustvovati studenti odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta, ali i gledatelji koje će zaintrigirati film na programu. Taj je poprilična senzacija, jer od sredine tridesetih godina prošlog stoljeća nije bio na repertoaru zagrebačkih kina. Riječ je o mjuziklu "Amfitrion" Reinholda Schünzela, pravom dragulju njemačke kinematografije toga razdoblja, zanimljivom i stoga, jer je za ono vrijeme politički poprilično provokativan. Prikazan je nekoliko mjeseci nakon spektakularnog dokumentarca Leni Riefenstahl "Trijumf volje" u kojem se iz oblaka pomalja nova njemačka nada Adolf Hitler, a u Schünzelovom filmu iz oblaka, sa Olimpa, stiže Jupiter kako bi zaveo lijepu Alkmene, suprugu najslavnijeg tebanskog ratnika Amfitriona (podnaslov filma je "Iz oblaka dolazi sreća"). Šanse mu nisu naročite jer je proćelav, sijed i podebeo, međutim, grčki bogovi raspolažu svakojakim moćima, pa se on prerušava u Amfitriona i stiže u Tebu dan prije što će se njihova vojska vratiti kući iz ratnog pohoda. Uvodna scena na tržnici u kojoj žene proklinju sudbinu koja njihove muževe stalno šalje u rat, bila je dovoljna da film od 1939. dospije na "crnu listu", što gledateljima nije bilo drago, jer su voljeli "Amfitriona" zbog humora i glazbe, no Plaut, Molière i von Kleist, po čijim je komadima Schüntzel napisao scenarij, nisu mogli znati kojim će se putovima zakotrljati njemački ratni stroj. Ukratko, Jupiter je, uz nevoljku asistenciju svoga pomagača Merkura, imao samo 24 sata na raspolaganju da zavede Alkmenu, prije no što joj se vrati muž. Kad se preobrazio u Amfitriona nije mu baš sve bilo jednostavno, pojma nije imao kako se ide iz sobe u sobu u njihovoj kući, ali je znao neke trikove, na primjer, skinuti zvijezdu s neba, koji će impresionirati otmjenu Tebanku. Unatoč božanskim moćima, sve se ne odigrava kao što je zamislio, a kad se drugi dan Amfitrion vraća iz rata dočekaju ga neugodne vijesti da ga supruga vara s nekim tko je zapravo njegov dvojnik. Za nevolju, sa Olimpa stiže Jupiterova supruga Juno, koja je muža poslala u ljekovite kupke u Sparti, nipošto u Tebu, poznatu po lijepim ženama, pa nastaje rusvaj kakav samo možete zamisliti.
"Amfitrion" je odmah dobio i francusku verziju, što je bio običaj u to vrijeme, koja od kadra do kadra kopira original, no Schünzel, nije više puno režirao u Njemačkoj. Njegova je majka, naime, bila Židovka, pa je pravo čudo kako je tako dugo izdržao u domovini, jer je emigrirao tek 1937. Bio je zadovoljan kad je završio u Hollywoodu, prvi poznatiji film bila mu je "Balalajka" iz 1939. u kojoj se kozački časnik Nelson Eddy pretvara da je revolucionar i u kavani pjeva takvu vrstu koračnica. Kad se redatelj osvrnuo na razdoblje pod nacizmom, rekao je da na razinu produkcije nije imao što prigovoriti, ali da su Hitler i Josef Goebbels, koji su se stalno petljali u kinematografiju, imali jeziv ukus za filmove.
On je inače filmsku karijeru počeo kao glumac, još od 1916., igrao je u filmu "Drukčiji od ostalih" Richarda Oswalda, jednom od prvih ostvarenja koje se bavilo homoseksualcima, a isti redatelj (koji je poslije također završio u Hollywoodu) uposlio ga je u dva dijela svog ranog njemačkog filma "Prostitucija". Schünzel je malo glumio, malo režirao, no imao je zapravo jako bogatu karijeru, redateljski vrhunac bila mu je glazbena komedija "Viktor i Viktoria" iz 1933., nacisti su već došli na vlast i jedva otrpjeli film koji se stalno zafrkava s promjenom spolova, no poslije ga je Blake Edwards pretvorio u svjetski hit kad ga je preradio u Hollywoodu u film "Victor/Victoria" (1982). Redatelj "Amfitriona" umro je 1954. u Muenchenu, prije toga upamtili smo ga još jednom kao glumca, u filmu "Ozloglašena" Alfreda Hitchcocka (1947), u njemu je igrao dr. Andersona, jednog od nacista koji se okupljaju oko Claudea Rainsa.
Projekcija "Amfitriona" donekle je najava jednog velikog događaja. Boris Papandopulo napisao je operu s tim naslovom, bilo je to 1940. u Kraljevini Jugoslaviji, koja je odlično ocijenjena, ali je partitura poslije zagonetno izgubljena. Nedavno su je pronašli, pa će "Amfitrion" – čiji se libreto ponajviše drži Molièrea - biti postavljen na pozornici HNK, a premijera će biti u svibnju. Još jedan veliki kulturni događaj, uostalom kao i filmska premijera "Amfitriona". q