Filmaši su na odjavnoj špici upozorili da ništa od toga nije simulirano, ali da životinje nisu ubijane zbog potreba snimanja, nego se naprosto bilježilo dnevni ritam klaonice. Protagonisti romanse nisu mesari nego rade u upravi, on je sredovječni financijski direktor, jedna mu je ruka nepokretna pa je zbog toga odustao od bilo kakvih sentimentalnih veza, a ona je kontrolorka kvalitete proizvoda, ali društveno potpuno neprilagođena, nešto poput švedske murjakinje iz sjajne serije “Most”. Igrom slučaja, psihologinja koja rješava slučaj vandalizma u poduzeću otkrije da njih dvoje svake večeri sanjaju jedan te isti san, lutanja srne i jelena po šumi. Isprva je uvjerena da se ispitanici sprdaju s njom, no i oni sami su zgranuti i žele odgonetnuti kako je to moguće.
Tragikomedija
Film “Tijelo i duša” režirala je Ildikó Enyedi, koja je davne 1989. zapaženo debitirala “Mojim 20. stoljećem”, da bi se od kraja milenija klonila kinematografije, radila uglavnom na televiziji (poznati format “Na terapiji” na mađarski način), a ovo joj je prvi kino rad nakon 18 godina.
Njime počinje natjecateljski program ovogodišnjeg Vukovar Film Festivala sastavljen od filmova podunavskih zemalja, već sada je jasno da je to favorit jer će se potkraj godine po svoj prilici boriti i za Europsku filmsku nagradu, međutim, budući da je čitav program iznimno visoke razine, iznenađenja su moguća. Možda joj nagradu preotme njezin sunarodnjak, danas najpoznatiji mađarski redatelj Kornél Mundruczó (njegov “Bijeli Bog” imao je i u nas dosta uspjeha), dramom o sirijskim izbjeglicama koji se žele iz Srbije prebaciti u Mađarsku, a nije bez šansi ni “Masaryk” Juliusa Ševčika, dobitnik čak 12 čeških nacionalnih nagrada Zlatni lav, biografski film o Janu Masaryku, sinu osnivača Čehoslovačke Tomáša Masaryka (kojem dio naše problematične komisije za preimenovanja želi preoteti njegovu ulicu u središtu Zagreba).
Masaryk mlađi (glumi ga Karel Roden, Čeh međunarodne reputacije) bio je uoči nacističke aneksije svoje domovine veleposlanik u Londonu, sklon zabavama i psihički labilan, a povijest je ovdje izgovor za slobodnu interpretaciju činjenica, što ne mora biti ništa loše. Prikazan je u Berlinu, kao i srpska koprodukcija “Rekvijem za gospođu J.”
Bojana Vuletića s Mirjanom Karanović u glavnoj ulozi, tragikomedija o friškoj udovici koja pomišlja na samoubojstvo. Najpoznatiji redatelj u tom programu je Fatih Akin, Nijemac turskih korijena, glavnu ulogu u njegovu trileru “Iz ništavila” igra Diane Kruger kojoj je to prvi film na materinjem jeziku, dosad je nastupala samo u francuskim i holivudskim produkcijama: njezin lik je Njemica udana za Kurda, koja u trenu ostaje bez supruga i sina, policija tvrdi da je to zbog njegovih veza s dilerima druge, no ona je uvjerena da su za zločin krivi neonacisti.
Naposljetku, jedini hrvatski film koji se natječe za nagradu su “Mrtve ribe” Kristijana Milića po romanu Josipa Mlakića, oni koji ga pamte po žestokom ratnom akciću “Broj 55” bit će iznenađeni promjenom žanra, ovo je vrlo zahtjevna crno-bijela “noir” drama u wide-screenu, s velikim brojem likova i radnjom koja traži pažljivog gledatelja, ali rezultat je izniman.
Pravi dragulji
VFF je svakako naš najatraktivniji festival jer ga organizira distributer Discovery, vodeći u tom poslu kada su u pitanju art filmovi, koji u prateće programe zna ugurati i prave filmske dragulje. Tako će u programu Svijet biti prikazani “Bez ljubavi” velikog ruskog redatelja Andreja Zvjaginceva, dobitnik nagrade žirija u Cannesu, Robin Campillo dobio je pak na istom festivalu veliku nagradu žirija za odlično primljen “120 otkucaja u minuti”, a ne bi smjeli propustiti ni “Paklenu noć” Bena i Joshue Safdiea s Robertom Pattinsonom, koji je američka kritika nedavno dočekala panegiricima. U tom programu je i vrlo dobar dokumentarac Roberta Zubera “Život od milijun dolara”, njegova tema su manipulacije oko udruge Hrabro dijete, koja je prisvojila sredstva skupljena za tragično preminulu Noru Šitum.
U lokalnom Cinestaru prikazuju se filmovi za djecu, novi rad slavnog austrijskog redatelja Michaela Hanekea “Happy End” i mnoštvo intrigantnih dokumentaraca, od zapaženog “Moj život bez zraka” Bojane Burnać, koje je imao premijeru na velikom kanadskom festivalu Hot Docs, “Češkog pivskog rata” Jana Látala (već sam naslov mami na gledanje) do “Prljavih igara” Benjamina Besta, čiji je podnaslov “Tamna strana sportova” dovoljno rječit.
VFF će dio programa prikazati u Osijeku, Valpovu i Belom Manastiru i tako pokriti veći dio istočne Slavonije. Prigovori da je u nas previše festivala zbilja su besmisleni, da ovisimo samo o onome što igra u multipleksima postali bi beznadna provincija J
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....