Društvance s kojim igram Call of Duty: Warzone prilično je natjecateljski orijentirano i sklono simpatičnim eksplozijama bijesa. Teško se miri s porazima i uvjereno je da se igra urotila protiv njih te im "ne dopušta" da pobijede. Pitajte bilo kojeg gejmera imaju li te "nule" i "jedinice" išta protiv njega, i spremno će reći da apsolutno imaju, no to je tema za jednu drugu raspravu. Da se razumijemo, nisam ni ja imun na spomenuto, ali čini mi se da sam ipak nešto opušteniji kad se radi o doživljavanju opetovanih neuspjeha. Nakon što prođete dril Hidetake Miyazakija i izvojevate pobjede nad Artoriasom, Genichirom, Kosovim siročetom i Malenijom, sitnice vas jednostavno više neće živcirati. Bilo kako bilo, kad god bi se tijekom jedne sesije "Warzonea" nanizalo dosta "nepravdi", moja bi se ekipa povukla s bojišnice i zakazala novo druženje za neki drugi dan.
Jednom sam tako nakon povlačenja otišao na YouTube i uočio da poznati gejmeri koji, poput nas, igraju "Warzone", povremeno znaju zaigrati naoko blesavu i djetinjastu igru "Fall Guys". Riječ je o igri refleksa i snalaženja u prostoru, koja konceptualno uvelike podsjeća na televizijske emisije "Američki gladijatori" i "Takeshijev dvorac". Ukratko, igrači u "Fall Guysima" kontroliraju okruglaste čovječuljke u šarenim kostimima te nastoje što prije svladati staze pune raznih prepreka. Ako igrač uspješno svlada sve izazove i pobijedi sve suparnike, dobije zlatnu krunu. Jednostavno i nevjerojatno zarazno. Kako je igra trenutačno besplatna, moje ju je društvo instaliralo, zaigralo i opasno se na nju navuklo.
Iako je suštinski jednostavna i sadržava svega četiri naredbe - trčanje, skakanje, hvatanje i bacanje unaprijed - "Fall Guys" vas cijelo vrijeme zasipa informacijama i traži potpunu koncentraciju, jer i najmanja greška igrača može koštati pobjede. Morate stalno misliti na prepreke, druge igrače i vrijeme, što kod igrača proizvodi neviđenu napetost, koja se u slučaju uspjeha pretvara u priličnu euforiju, a u slučaju poraza veliku frustraciju. Doda li se tome činjenica da uvijek, ali uvijek želite pobijediti svoje prijatelje, dobijete recept za neviđenu zabavu.
Konačno, sreća koju sam osjetio kada sam, suprotno svim mojim očekivanjima, ostvario svoju prvu samostalnu pobjedu u "Fall Guysima", usporediva je tek s onom koju su mi donijele pobjede protiv Miyazakijevih grotesknih čudovišta. Kakvo predivno iznenađenje! Mislim da bolje preporuke za igranje neke igre nema.