Nisam siguran da je pohvalno to što se cjelokupna Elvisova obitelj pohvalno izrazila o biografskom filmu o njihovom suprugu, ocu i djedu. Nije vrag da ih ništa nije zasmetalo, ni spominjanje njegova promiskuiteta, ni uranjanje u svijet opijata pod nadzorom nadriliječnika, ni traženje zaborava u meki zvanoj Las Vegas. Možda nisu primijetili ništa nepoćudno, jer je redatelj Baz Luhrmann poput mađioničara zakrio velovima ono što nije bilo zgodno vidjeti.
Sve je zapravo bilo tu, ali tako spretno dozirano da se ponašamo kao da ne postoji. Uzgred, nimalo slučajno da i sam Luhrmann spominje kako je napravio i verziju od četiri sata, u njoj je famozni susret kralja rock'n'rolla i Richarda Nixona koji je specijalno...