KRONIČAR ULICE

ČOVJEK KOJEG ZOVU 'OKO AMSTERDAMA' Večeras u kinu Tuškanac svoje poetske dokumentarce prikazuje nizozemski avangardist Jaap Pieters

 Vimeo
Jaap Pieters (1955.) počeo je snimati filmove početkom devedesetih, fokusirajući se najčešće na skitnice, pijance, emigrante i ostale 'izgubljene' građane Amsterdama, snimajući ih kako plešu, žicaju cigarete ili izvode mini psihodrame za nevidljivu publiku na ulici

ZAGREB - Jaap Pieters, jedan od vodećih autora nizozemskog avangardnog filma kojega se naziva i 'Okom Amsterdama' gostuje večeras, 16. veljače u zagrebačkom kinu "Tuškanac", gdje će prikazati izbor svojih kratkih poetskih eksperimentalnih dokumentaraca koje je snimio na ulicama tog grada u proteklih 25 godina.

Pieters već 25 godina sa svojom Super 8 kamerom snima kratke poetske eksperimentalne dokumentarce o životu Amsterdama, četvrti De Pijpa, gdje živi.

Riječ je o sa Super 8 kamerom snimljenim kratkim dokumentima o ljudima i događajima na koje je Pieters nailazio lutajući gradom, najviše četvrti De Pijpa gdje živi, ili ih promatrajući s vlastitog prozora.

Iz "Tuškanca" najavljuju da će na kratku retrospektivu nizozemski umjetnik, kao i inače, doći s vlastitim projektorom i kutijom punom filmova, a program će se znati na sam dan projekcije i dijelom ovisiti o njegovom raspoloženju te o dojmu koji stekne o Zagrebu. Proteklih nekoliko godina imao je retrospektive u SAD-u, Južnoj Koreji, Švicarskoj, Španjolskoj, Grčkoj, Libanonu.

Po Pietersovim riječima, najviše ga fascinira granica između filma i fotografije, a dugim statičnim kadrovima film pokušava približiti fotografiji ne bi li tako omogućio gledatelju da osjeti polje napetosti između dva medija. Na kraju ostaje samo film napravljen u trenutku, s korištenjem minimalnih alata i s minimumom manipulacije, ustvrdio je.

Jaap Pieters (1955.) počeo je snimati filmove početkom devedesetih, nakon što se već bavio fotografijom, fokusirajući se najčešće na skitnice, pijance, emigrante i ostale 'izgubljene' građane Amsterdama, snimajući ih kako plešu, žicaju cigarete ili izvode mini psihodrame za nevidljivu publiku na ulici.

Kasnije snima filmove i izvan svog kvarta, u posljednje vrijeme često i na svojim putovanjima, a sada radi i na projektu u okviru kojeg snima serijal portreta starih ljudi.

Njegovi filmovi većinom traju koliko i jedna super 8 mm rola - tri minute i dvadeset sekundi, nemaju zvuka, i uglavnom su u jednom, često statičnom kadru.

Kao "kroničar ljepote raspadanja", u svome stanu redatelj čuva mnoštvo zaboravljenih, izgubljenih i razbijenih predmeta, ali i stotine snimljenih rola koje nikad nije razvio zbog nedostatka financija.

Same projekcije Pietersovih filmova svojevrstan su performans - autor sam najavljuje i pušta filmove, a tako bi trebalo biti i na programu "Kratki utorak" kina Tuškanac, u koji će ulaz biti besplatan.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. studeni 2024 17:30