Razgovarali smo s Davorom Kanjirom i Matijom Vukšićem, studentima druge godine diplomskog studija režije dokumentarnog filma na ADU. Kanjirova “Redovnika” i Vukšićeva “Benjamina”, prve filmove proizašle sa studija, pogledajte u posebnom programu ZagrebDoxa.
Kako ste se odlučili za studij dokumentaristike?
Davor: Htio sam upisati diplomski studij igranog filma, no za studij dokumentarnog sam se odlučio iz pragmatičnog razloga, računajući na mali odaziv kandidata. Osobno ne favoriziram ni jednu od dviju formi. Za mene je sve to film.
Matija: Radeći na HTV-u pod mentorstvom Gorana Milića, uvijek sam tražio kadar više, onaj koji će reći nešto iskreno o čovjeku kojeg snimamo. Uvidio sam da su mi dramaturgija i pričanje priče kroz emocije bitniji od informacija, pa je upis na studij dokumentarnog filma bio logičan potez.
Koje su prednosti odvajanja studija igranog od dokumentarnog filma?
Davor: Odvajanje skreće pozornost na filmsku formu koja je kod nas još uvijek zapostavljena. To je posebno važno danas kada dokumentarni film zaokuplja pažnju i srednjostrujaške kinopublike, što mi je prije par godina djelovalo nezamislivo. Ići pogledati novog Michaela Moorea na velikom platnu, što god netko mislio o njegovim filmovima, za mene je isti užitak kao i odlazak u kino na novi Fincherov film.
Matija:To se odvajanje događa nakon treće godine studija Filmske i TV režije. Svaki od tih studija ima specifičnosti i dobro je što studenti mogu bolje ispeći zanat u području koje ih zanima.
Matija, uz studij radiš kao novinar na HTV-u. Koliko ti praktično iskustvo pomaže u studiranju?
Matija: HTV i Akademija dva su različita svijeta. U prvom imaš bolju tehniku i profesionalnije odnose u projektima koji nisu uvijek izrazito kreativni. Na Akademiji se na kreativnosti inzistira, ali često dolazi do borbe s manjkom sredstava za ideju koja se želi realizirati. Uz to, suradnja na Akademiji više je prijateljska i studentska nego profesionalna.
Koliko je za dobrog dokumentarista važna formalna naobrazba?
Davor: Držim da je svaka vrsta naobrazbe dobrodošla. Po tom sam pitanju konzervativan. Bez obzira na demokratizaciju medija, čuda od djece su prerijetka, a ja nisam jedno od njih.
Matija: Sigurno da je važno znati osnove, razumjeti se u opremu, teoriju i uopće znati razlikovati dokumentarni film od, primjerice, proširene reportaže. Međutim, bez nadgradnje i stjecanja praktičnog iskustva nema uspjeha.
Kako ste zadovoljni studijem?
Davor: Kada onako sa strane promatram, imam dojam da je studij i ovakav, još uvijek u formiranju, bolji od studija igranog filma. Mi znamo više o filmu. Jedino što bi se moglo poboljšati jest broj prijavljenih kandidata na prijemnom ispitu.
Matija: Ne podilazim profesorima kada kažem da sam jako zadovoljan studijem. Davor i ja smo prva generacija koja će magistrirati na tom smjeru. To je tek početak jedne priče i uvijek može biti bolje. Bilo bi idealno kada bi se cijela druga godina mogla posvetiti glavnom umjetničkom predmetu i snimanju diplomskog filma.