Film prema trilogiji Veronice Roth loša je kopija ‘Igara gladi’

Tvorci modernih franšiza u kojima se radnja odigrava kontinuirano štošta bi mogli naučiti od televizijskih serija: prije početka svake epizode, sažmu vam prethodna zbivanja u jednu ili dvije minute i pripreme vas za ono što će sada odigravati. Zatrebalo mi je nešto takvo kada sam gledao lanjske “Igre gladi”, jer su mi izblijedjela sjećanja na prethodni film. Lako je onima koji su pročitali knjige Suzanne Collins, pa im je film predstavljao samo utvrđivanje gradiva: ukoliko niste te sreće, ne preostaje vam drugo nego nabaviti DVD i uoči premijere novog nastavka podsjetiti se što se zbivalo u prošlom. Opet sam imao isti problem s “Pobunjenom”, drugim izdanjem franšize “Različita”, snimljenoj po trilogiji Veronice Roth. Upamtio sam da je junakinja Tris ( Shailene Woodley) pobjegla sa svojim dečkom ( Theo James), onesposobivši svojevrsnu vladaricu distopijskog društva ( Kate Winslet), no štošta drugog sam pozaboravljao.

Tko je nekakvi Will čiju je smrt Tris skrivila? Kako je stradala njezina majka? S kojim od pet frakcija te futurističke zajednice je ona u dobrim a s kojim u lošim odnosima. Pitanja su se u prvih pola sata filma gomilala, a onda su odgovori prestali biti važni, jer se priča nastavila samostalno razgranavati. Zasigurno nisam bio jedini u kinu koji je bio zbunjen, pa stoga sugeriram producentima da ubuduće prije početka svakog novog filma naprave sažetak prethodnog: nitko ne bi imao ništa protiv, a njih ne može smetati što tako nešto rade i na televiziji. Ona je danas u svakom pogledu superiorna filmu.

Upamtio sam “Različitu” kao neujednačeno ostvarenje. Glavni adut su mu bili mladi glumci, svi odreda poprilično zanimljivi, a glavna mana prekomplicirana radnja i skroman budžet: društvo budućnosti dočarano je pustarama i praznim hangarima, a kompjutorska grafika odradila je kompliciranija zdanja. “Pobunjena” nije nimalo promijenila taj dojam, prva polovica filma pomalo je bezlična, pratimo samo bježanje protagonista kroz neatraktivne pejzaže, a glavna je novina što je Tris skratila kosu: to joj dobro stoji, a napokon se i u tom pogledu odvojila od junakinje “Igara gladi”, franšize koju “Različita” dosta slabašno oponaša. Srećom, druga polovica filma je neusporedivo bolja, jer novom redatelju, Nijemcu Robertu Schwentkeu, puno bolje leže poigravanja kompjutorskim simulacijama nego međuodnosi njegovih protagonista: taj je dio vizualno vrlo efektan, iako ništa od onoga što u njemu vidite nije pretjerano originalno.

Neobično je gledati film čije su zvijezde u međuvremenu napravile vrlo ozbiljne karijere. Shailene Woodley i Ansel Elgort ovdje igraju sestru i brata, no u ljubiću “Krive su zvijezde” bili su romantični par, a taj je film u kinima bio čak i uspješniji nego prvo izdanje ove franšize. Milesu Telleru zamalo je izmakla nominacija za Oscara za “Ritam ludila”, pa mu se nastup u nečem ovakvom čini degradacijom, no valjda ima čvrst ugovor do kraja franšize, a vjerojatno je i rezonirao da nije sramota prostituirati se uz krajnje odsutnu Kate Winslet. U film je uletjela i Naomi Watts, koja je svoju plavu kosu obojala u crveno: kriv potez, uostalom, kao i odluka da prihvati ovaj angažman. Treći roman “Odana” bit će po sada već uobičajenoj navadi razlomljen u dva filma. Ne očekujte ništa dobra.