Tim Burton već sto godina izgleda isto: crn od glave do pete s prepoznatljivom raščupanom frizurom! Takav se pojavio i na intervjuu u zakazanom u otmjenom i bezobrazno skupom londonskom hotelu Dorchester smještenom odmah uz Hyde Park: crni sako, crna košulja, crne hlače, crne cipele... crni okvir velikih naočala... jedino su stakla plavičaste boje! Pa ipak taj čovjek u crnom autor je nekih od najzabavnijih, najkoloritnijih, najvibrantnijih i vizualno najoriginalnijih holivudskih filmova: od “Bubimira” i “Edwarda škarorukog” do “Mars napada” i “Charlieja i Tvornice čokolade”. No, čak i za njegove standarde, Burtonov novi film korak je dalje i pravi spektakl boja, oblika, kostima, bizarnih likova, čudesnih pejsaža i raskošnih setova. A da bi vizualna poslastica bila potpuna, Burton je film realizirao u 3D tehnici pa je doživljaj gledanja uistinu impresivan!
Kraljevska svita na premijeri
Riječ je, naravno, o Burtonovoj verziji slavnog književnog klasika Lewisa Carrola “Alisa u zemlji čudesa” koja se smatra jednim od filmskih događaja godine. Film je svjetsku premijeru imao u Londonu u četvrtak navečer, a u hrvatskim kinima kreće danas. S uvijek zabavnim i pričljivim Burtonom imali smo zadovoljstvo razgovarati dan nakon londonske premijere.
Na licu mu se mogao očitati umor od sinoćnjih obaveza, ali i tulumarenja koje uvijek prati ovakve događaje. Možda zato nije primijetio da na nosu ima jedne naočale dok su mu druge visjele oko vrata...
Možemo li reći da je “Alisa u zemlji čudesa” film Tima Burtona, a ne samo ekranizacija ili adaptacija Carrollova klasika?
- Toliko je već “ekranizacija i adaptacija” snimljeno da nije lako napraviti nešto što će iznenaditi gledatelje. Mi nismo doslovno pratili Carrollovu priču, već smo išli na jednu kompilaciju poznatih likova i situacija i začinili sve vlastitim idejama i vizijima.
Jeste li osjećali pritisak s obzirom na to da svi imamo svoju viziju “Alise”, a i već je toliko filmova napravljeno prema toj priči?
- Hvala Bogu da je “Alisa” prebogat materijal pa ne postoji jedna savršena i definitivna verzija! Kad bi to bio slučaj, definitivno bih bio u problemima, ali kad imate toliko različitih verzija, formi, umjetničkih vizija, i kad vam materijal ostavlja veliki prostor za vlastitu interpretaciju, onda nema pritiska.
Gledajući film, imao sam osjećaj kao da ste postavili kamere usred nečijih snova...
- Drago mi je da to kažete jer to je i bila naša namjera! Mislim da je to isto učinio i Carroll svima nama: eksploatirao našu maštu i naše snove i stvorio od toga jednu fantastičnu priču i fantastičan svijet. On je iskoristio neograničenu ljudsku maštu kako bi se na inventivan način pozabavio problemima u stvarnom svijetu i suočio nas s našim strahovima i problemima s kojima se svi mi suočavamo od malih nogu.
Svi su ludi na svoj način
Što se dogodilo s vašim odbijanjem da u svojim filmovima koristite kompjutorski generirane specijalne efekte? U ovom ih je filmu napretek!
- Koristili smo sve moguće tehnologije i alate kako bismo dobili rezultat koji smo zacrtali. Osobno uistinu nisam zaljubljenik digitalnih efekata, ali na kraju priče, i to je samo jedan od filmskih alata kao što je i stop-animacija. Bitno je samo da se koristi u svrhu priče i likova, a ne zbog čistog efekta kad postaje samom sebi svrha. Korištenje tehnologije u tom smislu me ne zanima.
Je li od početka vaša namjera bila da film napravite u 3D tehnologiji?
- O da... apsolutno! To je i bio razlog zašto sam se posvetio cijelom projektu. Kad mi je prije tri godine projekt bio ponuđen, odmah se krenulo s idejom da se napravi 3D film. Još jednom ponavljam: tehnologija i digitalni efekti sami po sebi mi ništa ne znače, ali kao alat kojim se može realizirati ideja i vizija svakako!
Kako biste opisali svoje prvo iskustvo s 3D tehnologijom?
- Ma, bilo je odlično! Naučio sam mnogo, svaki novi filmski alat stvara nove mogućnosti, bilo je vrlo intrigantno razmišljati kako iskoristiti ovu novu igračku.
Kanite li nastaviti snimati u 3D tehnologiji?
- Sigurno, ali to ne znači da ću prestati snimati tradicionalnom tehnikom.
Je li kontrola nad filmom sa svom tom novom suvremenom tehnologijom danas veća, a posao jednostavniji?
- Za mene je taj proces obrnut. Kad snimate tradicionalnom tehnologijom, ono što snimite vidite istoga dana ili sutradan, a kad vam je svaki kadar ispunjen digitalnim efektima koji će se tek kasnije ubaciti, potpunu sliku imate tek na samom kraju. Neke prizore sam još dovršavao par tjedana prije premijere!
Je li i studio Walt Disney od početka dijelio vašu viziju filma? Nije bilo pritisaka s njihove strane da ga upakirate u obiteljsku ambalažu i učinite ga privlačnim za sve profile gledatelja?
- Kad radite film za holivudski studio koji se zove Walt Disney onda otprilike znate što se od vas očekuje i što se smije, a što ne smije. To je pitanje osnovnog poštivanja poslovnog odnosa. Smatram se odraslom odgovornom osobom koja razumije kako neke stvari u ovom poslu funkcioniraju. Sigurno neću potrošiti ogroman novac koji su mi dali s povjerenjem i onda im reći: “Ma, jebite se!” i snimiti neko bizarno i začudno sranje od filma! Ha ha ha! Kad bih to i učinio, bio bi mi to posljednji film u karijeri! Istodobno, i šefovima Disneyja je jasno da je ovo potpuno bizaran materijal i da ja od toga sigurno neću napraviti nekakvu dobroćudnu i nevinu obiteljsku slikovnicu.
Lik Ludog klobučara dali ste svojem omiljenom glumcu Johnnyju Deppu...
- Super mi je kako je Carroll dao liku ime “ludi”, iako su svi likovi u priči pomaknuti, ekscentrični i ludi na svoj način! (smijeh) Mislim da je Johnny savršen izbor za taj lik jer sam znao da ga može držati pod kontrolom.
Nisam htio nekoga tko će tumariti okolo naokolo i biti “lud u sto gradi”, biti šašav i blesav do besvijesti i pretvoriti se u karikaturu! Svi likovi u “Alisi” su ludi i bilo je jako bitno da svatko ima svoje ludilo koje će biti tipično i posljedica određenih životnih situacija kod svakoga od njih.
Ako se ne varam, ovo je sedmi zajednički film koji ste snimili s Deppom. Postao je vaš alter ego?
- U određenom smislu možemo to reći. Johnny i ja imamo vrlo sličan ukus kad se radi o umjetnosti i kreativnosti, dijelimo mnoga mišljenja, pa je prirodno da i surađujemo. Kad danas razmišljam o likovima koje je u mojim filmovima tumačio, svaki pojedinačni izbor mi djeluje logičan i opravdan. Ta kreativna energija koju dijelimo drži nas bliskim suradnicima i velikim prijateljima. Ne angažiram ga zato što je zvijezda, valjda je to svima jasno. Prije 20 godina morao sam se boriti da dobije ulogu u “Edwardu škarorukom”.
Ulogu ću uvijek radije dati onima s kojima sam blizak
Lik Crvene kraljice dali ste supruzi Heleni Bonham Carter s kojom ste surađivali i na prethodnim projektima. Podrazumijeva li se da ćete uvijek naći ulogu za majku vaše djece?
- Ha ha ha! Ne ide to automatizmom! To je isti slučaj kao i s Johnnyjem: ako uloga odgovara glumcu, naravno da ću je dati onima s kojima sam blizak i kojima vjerujem. No, to što je netko moj dobar prijatelj ili netko s kime imam djecu nema utjecaja na moj izbor.
Koliko dugo ste tražili glumicu za lik Alise?
- Dosta dugo, no kad sam prvi put vidio Miju, bio sam više-manje siguran da smo našli Alisu. Ima nešto u njoj što je čini savršenom Alisom, izgleda vrlo mladoliko, a istovremeno djeluje zrelo, kao da ima dušu odrasle osobe. Nisam htio da naša Alisa bude neugodno, razmaženo derište, što lik u svojoj osnovi jest.