Prvi put smo ga zapazili kao simpatičnog konobara koji prosipa životne mudrosti ludo zaljubljenom Dudleyju Mooreu u komediji Blakea Edwardsa “Desetka”: djelomično zahvaljujući njemu ne baš zgodni ali šarmantni junak uspije se približiti curi svojih snova Bo Derek, iako se oko njega mota puno zrelija i zanimljivija Julie Andrews.
Kad smo Briana Dennehyja vidjeli u “Rambu”, on je za svakog filmskog znalca već bio zvijezda, ne onakva u kategoriji Johna Travolte ili Harrisona Forda, ali odmah ste ga prepoznavali pa čak i u manjim ulogama, bilo vam je jasno da je odličan glumac. U “Rambu” je igrao šerifa u provincijskom gradiću koji procijeni da je zapušteni Sylvester Stallone u vojničkoj jakni skitnica, strpa ga nakratko u zatvor i naredi mu da se gubi iz njegova malog, urednog mjesta: procijenio je da je to tip koji stvara nevolje, ali nije ni slutio u kolikoj mjeri, jer će ubrzo morati angažirati američke specijalce da obuzdaju bivšeg vijetnamskog veterana sposobnog da pobijedi stostruko jačeg protivnika.
Rad za obitelj
Manje sposoban redatelj od Kanađanina Teda Kotcheffa angažirao bi za ulogu šerifa nekog antipatičnog glumca, karikaturalnog lokalnog diktatora, tako da odmah počnemo navijati za Stallonea, no Dennehy je krajnji antipod tome. Njegov vas smiješak razoružava, djeluje čvrsto i stameno i kad mu Stallone na kraju prigovori: “Ti si prvi pustio krv”, to je istina. Dennehy je samo dokazivao svoj autoritet, premda nije ni slutio da će njegovo odmjeravanje snaga sa “skitnicom” izazvati pravi rat.
“Rambo” je snimljen 1982., Dennehy je otad u Hollywoodu sve do kraja osamdesetih dobivao zahvalne uloge, bio je vanzemaljac u ZF komediji Rona Howarda “Čahura”, zločesti šerif u super vesternu “Silverado”, a s Bryanom Brownom se efektno nadmetao u krimiću “F/X: umorstvo trikom”, s puno specijalnih efekata, koji je dobio čak i nastavak.
Za njega su, međutim, sve to bili samo holivudski proizvodi, puno je više cijenio lik koji je ostvario u art drami Petera Greenawaya “Trbuh arhitekta” snimljenoj u Rimu, to je za njega bila umjetnost, a sve drugo samo način da prehrani obitelj: druga supruga bila mu je kostimografkinja Jennifer Arnott, s njom je živio do smrti, iz dva braka imao je ukupno petero djece i radio je puno da bi svi imali dobar standard, ništa spektakularno, nisu stanovali u vili s bazenom, ali im je kuća bila udobna i zadovoljavala sve njihove potrebe.
Uloge na televiziji
Tko bi rekao da bivši igrač američkog nogometa, broker u kompaniji Merrill Lynch i američki marinac zapravo najviše voli kazalište. Smatrali su ga najvećim živućim interpretom drama Eugenea O’Neilla, a tako se dobro snalazio i u Shakespeareovim i Beckettovim komadima, da su ga uvrstili u Američku kazališnu dvoranu slavnih. Dobio je dvije najvažnije brodvejske nagrade Tony, jednu za ulogu Willyja Lomana u “Smrti trgovačkog putnika”, a drugu za O’Neillov komad “Dugo putovanje u noć”.
Lomana je igrao i u televizijskoj adaptaciji za koju je dobio Zlatni globus. Televizija mu je inače – pogotovo devedesetih – kada na filmu više nije dobivao tako zanimljive ponude – jako puno značila, jer je čak šest puta nominiran za nagradu Emmy, između ostalog i za mini-seriju “Uhvatiti ubojicu”, po kojoj su ga najviše prepoznavali.
Glumio je zloglasnog serijskog ubojicu Johny Waynea Gacyja, naizgled jednog od stupova čikaškog društva, koji je na različite načine namamio, silovao i ubio 33 mladića i tinejdžera. Budući da je i Dennehy često nastupao u tamošnjem kazalištu Goodman, smatralo ga se djelom te sredine: u vrijeme premijere Gacy je još bio živ, čekao je izvršenje smrtne kazne, i poslao je glumcu pismo u kojem ga je opomenuo da to nije bila mini-serija za njegovu razinu.
O njegovoj smrti (imao je 81 godinu) u srijedu je izvijestila kći Elizabeth putem Twittera, napomenula je da je umro kod kuće, da prije toga nije pobolijevao, i da njegov odlazak na samrtni počinak nije imao veze s koronavirusom.