BERLINALE

Biografija teroristkinje kao priča o Njemačkoj

ZAGREB - Život Gudrun Ensslin - jedne od najslavnijih, ali i najzloglasnijih lijevih teroristkinja sedamdesetih godina - tema je filma “Ako ne mi, tko” (Wer Wenn Nich Wir) redatelja Andreasa Veiela koji je u četvrtak prikazan u Berlinu u natjecateljskom programu.

Gudrun Ensslin, kći protestantskog pastora i pripadnica grupe Baader Meinhof, jedna je od najneobičnijih osoba radikalne ljevice sedamdesetih, i kao takva pojavljuje se kao značajan lik u dva filma koji se bave tom erom: filmu “Baader Meinhof” i francuskoj TV seriji “Carlos”. No, film Andreasa Veiela zanimljiv je po tome što u središte pažnje uzima razdoblje prije 1968, period intelektualnog formiranja buduće teroristkinje. Na taj način Veiel je pokušao prikazati generacijski portret Njemačke rođene oko 1940.

Ljepuškasti dendi

Život Esslinove Veiečl prikazuje kroz njen odnos s dvojicom muškaraca. Prvi od njih je Bernward Vesper, sin nacistički orijentiranog pisca, nakladnik i prvi Essliničin suprug. Esslin je tajnica u Vesperovoj nakladničkoj kući, a pod njegovim utjecajem objavljuje u časopisima desnice.

Sredinom šezdesetih, oboje ideološki skreću ekstremno ulijevo i počinju se motati po radikalnoj sceni gdje Esslin upoznaje svog budućeg ljubavnika i suborca, Andreasa Baadera. Baader - neizbježni “bad guy” svih filmova o terorističkim sedamdesetima - prikazan je u filmu onako kako ga u memoarima opisuje Sartre: kao bezobzirni, ljepuškasti i glupi dendi.

“Ako ne mi, tko” zanimljiv je i intelektualno poticajan film koji pokazuje na koji se način jedna generacije Nijemaca nosila s krivnjom svojih roditelja i kako ih je to odvelo nasilju. Film je ovdje dočekan s velikim odobravanjem.

Azijski Rohmer

Ukonkurenciji su prikazana još dva filma - korejski “Dođi kišo, dođi sunce” i argentinski “Tajnoviti svijet” - koje vezuje sličan polazni motiv. Oba prikazuju svršetak dugogodišnje ljubavne veze, i počinju u trenutku kad žena najavi muškarcu kako ga napušta . U “Dođi kišo, dođi sunce” Lee Yon-kija žena počinje s pakiranjem za odlazak, ali veliki povodanj poplavi most i prisili supružnike da provedu zajedno još jedan dan. Oni preispituju vlastiti odnos i otkrivaju zametke stare privrženosti. Fini je to film koji ostavlja dojam kao da ga je napravio azijski Eric Rohmer.

Argentinska gnjavaža

Slično se ne može reći za argentinski “El Mundo misterioso” Rodriga Morena koji je naprosto - gnjavaža. Junak filma se 107 minuta klatari Buenos Airesom u starom Renaultu, da bi na koncu Novu godinu proveo sa starim automehaničarom koji mu sređuje auto.

U četvrtak je u programu Panorama prikazan i jedini film s područja bivše Jugoslavije: riječ je o filmu “Majke” makedonskog redatelja Milča Mančevskog. “Majke” su čudan filmski frankenštajn: omnibus koji uključuje tri filma od kojih su dva kratka igrana, a treći dokumentarac. Treći segment bavi se slučajem novinara iz Kičeva Vlade Tanevskog koji je serijski silovao i ubijao starije žene, a potom rizvještavao o umorstvima koja je sam počinio. On je i najbolji i uz malo doradu bi funkcionirao kao dobar samostalni dokumentarac.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. rujan 2024 05:01