Berlinale Special u kinu Tuškanac: Relevantan i znalački sastavljen program

Projekcijom nijemog klasika Waltera Ruttmana „Berlin-simfonija velegrada“ (1927) uz pratnju jazzera iz benda Chui u Kinu Tuškanac u četvrtak počinje „Berlinale Special“- revija suvremenog njemačkog filma. Riječ je o jednoj od mnogih revija koje redovno ili sporadično organiziraju inozemni i kulturni centri, no „Berlinale special“ razlikuje se od većine njih što je program relevantan i sastavljen znalački.

Premda „Berlinale Special“ počinje „kinotečno“- projekcijom nijemog klasika - ostatak programa sastoji se mahom od ovogodišnjih i prošlogodišnjih naslova. Vjerojatno najzvučniji od njih je „Razbijačica sustava“ Nore Fingscheidt, debitantski film berlinske redateljice koji je ove zime na Berlinalu neočekivano osvojio Srebrenog medvjeda.

Film se mladim odgojiteljem u ustanovi za maloljetnike koji nailazi na tvrdi orah: potpuno neobuzdanu i asocijalnu djevojčicu koja zbog niza nasilnih izljeva seli iz doma u dom. Riječ je o drami koja prikazuje realitet „uhljeba“ iz javnog sektora koji se svaki dan bore da zaustave desetke malih katastrofa. No, vrlina filma Nore Fingscheidt je što nije dešperatan- dapače, živ je i brz, slavi vitalitet i energiju.

Drugi skriveni biser programa je „Oray“ tursko-njemačkog režisera Mehmeta Akifa Buyukatalaya. Neka vas relativna anonimnost filma ne prevari, jer je riječ o jednom od najnevjerojatnije podcijenjenih naslova ovogodišnje art-filmske sezone. „Oray“ spada u niz filmova koji su snimljeni posljednjih godina, a koji se bave „paralelnim društvima“, odnosno džepovima konzervativnog islama u Zapadnoj Europi. U takvom „paralelnom društvu“ živi i naslovni junak, mladi njemački Turčin koji je pomirio funkcioniranje u zapadnom kapitalizmu sa privatnim životom po strogim islamskim regulama.

Problem izbije kad Oray nakon glasne svađe sa suprugom izgovori usmeno formulu razvoda. Oray se najednom nađe razapet između vlastitih emocija i instinkta, te praznih, formaliziranih vjerskih pravila. Ono što je u Buyuktalayevom filmu fino je to što svijet konzervativnog islama prikazuje s poznavanjem i bez patroniziranja.

U programu su i dva zanimljiva biografska filma. Prvi od njih je „Gundermann“, novi rad istaknutog istočnonjemačkog filmaša Andreasa Dresena koji je svojedobno bio gost ZFF-a. Taj iznimni filmaš ovaj se put latio biografije Gerharda Gundermanna, istočnonjemačkog kantautora koji je paralelno tjerao karijeru istaknutog pjevača i tekstopisca, ali i čitavo vrijeme radio kao bagerist u rudniku površinskog kopa u Saskoj.

Drugi biografski film u programu je „Djelo bez autora“ režisera Floriana Henkela von Donnersmarcka- redatelja slavnog dobitnika Oscara „Život drugih“ (2007). „Djelo bez autora“ slobodno je inspirirano biografijom glasovitog slikara Gerharda Richtera.

Uz spomenute, u programu su još filmovi „Dječaku treba svježi zrak“ Caroline Link, te „Obična žena“ Sherry Horman. Program u Zagrebu traje do ponedjeljka, a potom seli u Rijeku i Split.