BERLINALE

Beograd kao Rim u odličnoj suvremenoj verziji Koriolana

ZAGREB - Duga je lista poznatih glumaca koji su započeli redateljsku karijeru - adaptacijom Shakespearea. Toj dugoj listi ovog se tjedna u Berlinu pridružio i Ralph Fiennes .

Za svoj redateljski prvijenac Fiennes je odabrao “Koriolana. Ono što je nama zanimljivo jest da je Fiennes Shakespeareov komad političkih spletki i obrata odlučio smjestiti tamo gdje u današnjem medijskom imaginariju “stanuju” ratovi. To znači, na Balkan.

Političke spletke

Naslovni junak filma je rimski vojvoda Koriolan (Fiennes), nemilosrdni general i ratni zločinac koji u krvavoj vojni izbori Rimu pobjedu na Volskijcima. Kad se vrati u Rim, očekuje konzulsku čast koja mu bude uskraćena senatskom smicalicom. Koriolan biva izgnan, te prelazi neprijateljima Volskijcima i njihovom vođi Aufidiju ( Gerard Butler ). Vodeći volskijske trupe, slomi rimsku obranu i dolazi pred vrata Rima.

Tamo ga dočekuju supruga, sin i stara mati ( Vanessa Redgrave ) i mole da poštedi grad. Kad slomljen materinim preklinjanjima Koriolan potpiše mir, Volskijci ga, predvođeni Slavkom Štimcem, ubiju.

Pun pogodak

U Fiennesovom “Koriolanu” sačuvan je izvorni blank verse i Shakespeareov jezik, ali je film ikonografski osuvremenjen. Rimska vojska izgleda kao NATO, volskijski pobunjenici kao hrvatski ili bosanski dragovoljci. Rim je Fiennes pronašao u Beogradu, što se pokazalo kao pun pogodak. Neobično je gledati grad koji je 20 godina bio na CNN-u kao izvor krize i političke drame kako “glumi” jednako krizni i nemirni Rim.

Vrlo dobar film tapeciran je poznatim glumcima, a među onima koji se izdvajaju su Fiennes, te Vanessa Redgrave koja glumi militantnu Ratnicu Mater, ženu koja utjelovljuje naopaki sustav vrijednosti koji će Koriolana stajati glave.

Film o Černobilu

Dobrom ponedjeljku u konkurenciji Berlinalea uz “Koriolana” je pridonio i rusko-ukrajinski film “U subotu” Aleksandra Mindadzea. Subota iz naslova subota je 26. travnja 1986, kad je u blizini ukrajinskog gradića Pripjata eksplodirao reaktor nuklearne centrale Černobil.

Junak filma je Valerij Kubiš ( Anton Šagin), inženjer u elektrani i sitni partijski funkcionar koji po profesionalnoj i partijskoj liniji doznaje već u zoru da se dogodila katastrofa. Partijska je direktiva - stroga šutnja. Ipak, Valerij bližnjima odaje što zna, no oni mu napola ne vjeruju.

Film Aleksandra Mindadzea puno je više od “filma o černobilskoj katastrofi”. Prije bi se moglo reći da je “U subotu” film o ljudskoj potrebi da na katastrofu reagira - poricanjem.

Poput Bunuela

Djevojka glavnog junaka na njegov će užas jutro provesti - kupujući cipele, a njegovi prijatelji muzičari ne žele propustiti gažu na subotnjoj svadbi.

Sam Valerij svjestan je opasnosti i želi pobjeći, ali ga nešto uvijek zadrži u gradu, tako da se u Mindadzeovom filmu grad Pripjat čini kao neka inačica začarane sobe iz Bunuelova “Anđela uništenja”, iz koje nitko ne može izići, a ne znate zašto. Riječ je o filmu koji bi se ovdje mogao uključiti u diobu nagrada.

Mnogo zanimljivog moglo se vidjeti tijekom prve polovice Berlinalea, ali ni jedno od tih iskustava ne može se usporediti s projekcijom 3D dokumentarca Wernera Herzoga “Špilja zaboravljenih snova”.

Ovaj dokumentarac o špilji Chauvet s najstarijom, najbogatijom i za javnost nedostupnom zbirkom špiljskih crteža nije samo fascinantno putovanje na mjesto na koje nikad nećemo otići. To je film koji redefinira način na koji će se 3D koristiti u budućnosti. Gledajući “Cave of Forgotten Dreams”, prvi sam put shvatio kako se morala osjećati publika braće Loumiere.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 15:41