Avatar: Put vode pravi je vizualni spektakl pored kojeg drugi skupi blockbusteri djeluju obično i dosadno

"Avatar: Put vode" Jamesa Camerona koštat će između 350 i 400 milijuna dolara te je najskuplji film svih vremena (dosad su rekord predstavljali rijetki spektakli s cijenom između 250 i 300 milijuna, no kad se analiziraju holivudske brojke, to vodi do prilično kompliciranih zaključaka).

Prvi “Avatar” imao je premijeru u prosincu 2009., odmah je zasjeo na prvo mjesto najkomercijalnijih filmova svih vremena, poslije su mu taj naslov nakratko preoteli “Osvetnici: Završnica”, ali zahvaljujući naknadnoj distribuciji u Kini Cameronov se film vratio na prvo mjesto.

Već 2010., kad su se zbrajali sjajni prihodi prvog filma, redatelj je najavio čak dva nastavka, no kako je vrijeme prolazilo, tako su se i datumi pomicali. I ne samo to, više se nije govorilo o dva nego četiri nastavka.

Aktivna produkcija počela je 2017., nije ranije zašto što Cameron nije bio zadovoljan razinom specijalnih efekata, a nije mu se svidjela ni priča koju je razvijao njegov scenaristički tim. Novina prvog nastavka bila je u tome što se znatan dio radnje zbivao ispod vode, i to zaozbiljno, bez pomoći specijalnih efekata, tako da su glumci morali svladati vještinu “slobodnog ronjenja”.

U tom se osobito iskazala Kate Winslet, nova u glumačkoj ekipi, koja je pristala na ulogu unatoč tome što se nakon “Titanica” zavjetovala da nikad više neće raditi s redateljem zbog neugodnih situacija: njih ste morali otrpjeti ako želite biti član njegova tima. No kad joj je poslije pomogao u jednoj situaciji, ona se predomislila. Za razliku od drugih, koji su snimali i po nekoliko mjeseci, svoj glumački zadatak obavila je u samo mjesec dana, ali ju je Cameron uvjerio da je njezina uloga itekako važna za radnju. Budući da je inzistirala na tome da sve obavi sama, tako je pristala i na “slobodno ronjenje” i izdržala pod vodom nešto dulje od sedam minuta. To dosad nitko nije uspio, jedino se Tom Cruise u zadnjoj “Nemogućoj misiji” približio tom pothvatu.

Likovi nekolicine glumaca poginuli su na kraju prvog filma, a kako ih je redatelj ipak uključio u ekipu, riješio je to na dva načina. Ili im je dao da igraju drugi lik ili ih je uskrsnuo na način koji je moguć samo u znanstvenoj fantastici: ovo potonje odnosi se na Stephena Langa, koji je u “Avataru” glumio manijakalnog pukovnika Milesa Quaritcha. Zasluženo je stradao, ali su ga njegovi nalogodavci još trebali, i to riješili na poseban način.

U drugom filmu Jake Sully (Sam Worthington) definitivno je odlučio postati pripadnik plavokožnog plemena Na’avi, za ljudsku vrstu ga ionako više ništa ne veže, u njoj je paraplegičar, a na Pandori može skakati miljama i letjeti na njihovim čudesnim pticama. Tako može stalno biti uz Neytiri (Zoe Saldana), s kojom je dobio troje djece i sada se mora ponašati kao odgovoran otac obitelji. Ipak, opasnosti je više nego ikada, tu su i “ljudi s grebena”, kojima pripadaju Ronal (Winslet) i njezin suprug Tonowari (Cliff Curtis), a ljudi s planeta Zemlje još se nisu pomirili s gubitkom Pandore.

Film traje tri sata i 10 minuta, što Cameron ne smatra predugim. Kaže: “Kad moja djeca navečer bez problema odgledaju pet jednosatnih epizoda neke serije, moj je film za njih šala.”

U novoj epizodi serijala "Polimac preporučuje", kritičari Jutarnjeg lista Nenad Polimac i Damjan Raknić raspravljaju o golemom financijskom teretu s kojim "Put vode" dolazi u kina, fantastičnim animacijama, fenomenalnoj slici i čudesnim scenama pod vodom i par referenci na ranije Cameronove filmove.