Osamdesetih godina George Miller bio je sinonim za ekstravagantnu režiju. "Pobješnjeli Max: Drumski ratnik" (1982.) izdvojio se kao vrhunac akcijskog filma tog razdoblja, treće izdanje franšize (1985.) čak je eksperimentiralo i s naracijom, sastojalo se od dva krajnje različita dijela, a njegov prvi holivudski film "Vještice iz Eastwicka" (1987.) bio je krcat fantastikom i demonologijom.
"Lorenzovo ulje" (1992.) čista mu je suprotnost, bračni par trudi se pronaći lijek za sina koji ima rijetku bolest, što se nije činilo temom za Millera, osim po tome što je on počeo karijeru kao liječnik. No kako je on režirao tu priču?! Lutao je ljudskim tijelom kao da je u pitanju egzotični labirint i nakrcavao specijalne efekte koliko god mu se to prohtjelo....