Isto ono što je Cannes za igrani film, za animirani je film Annecy. Festival u francuskim Alpama već je desetljećima kulturno i ekonomski najutjecajniji svjetski festival animacije. Nagrada u Annecyju smatra se najvećim priznanjem koje animirani film može dobiti, a sajam koji ide uz festival najveće je mjesto trgovanja kino i TV animacijom.
Za razliku od Cannesa koji odgađa termin i nada se fizičkom, off-line izdanju, ovogodišnji Annecy odlučio se na trezveniji pristup. Fizičkog festivala neće biti, a festival i market će se održavati u redovnom lipanjskom terminu, ali online. Annecy je objavio i ovogodišnji program, a taj je program donio i lijepe vijesti za hrvatsku kinematografiju. Naime, tri su se hrvatska filma našla u raznim programima Annecyja, od čega dva u natjecateljskoj konkurenciji u kojoj igra samo 37 filmova.
Arka kao kruzer
U glavnom natjecateljskom programu Annecyja igrat će film “Arka” mlađeg splitskog animatora Natka Stipaničeva te film “Gloria Scott: Ubojstvo u katedrali” suredatelja Matije Pisačića i Tvrtka Rašpolića. U programu studentskog filma Annecy je selektirao film “I’m Not Feeling Very Well” diplomantice zagrebačke ALU Sunčane Brkulj.
Natko Stipaničev
Film “Arka” Natka Stipaničeva zanimljiva je i (nažalost) aktualna varijacija na temu mita o Noinoj arci. U filmu je arka predočena kao luksuzni kruzer. Ljudi i životinje su zabavljeni standardnom razbibrigom kruzerskog turizma: nilski se konji izležavaju u bazenu, flaminzi vježbaju jogu. No arka/kruzer počinje tonuti, a njezini putnici pretvaraju se da je sve u redu. Distopijski scenarij, ukratko, sasvim primjeren eri Covida. “Ideja za film”, kaže Stipaničev, “nastala je kad sam gledao usidrene kruzere u luci Funchal. Mogao sam naslutiti da dolazi vrijeme nekih povijesnih društvenih promjena, međutim, nisam se nadao da će biti ovako nagle i apokaliptične”. Motiv broda ga je zainteresirao jer je “brod idealna izolirana društvena cjelina. Htio sam da se može iščitati na što više razina: kao privilegirani zapad sa svojim društvenim kastama, kao čovječanstvo u globalu, ali i kao država Hrvatska”. “Arka” je inače realiziran u 3D animaciji, a glavne vrline filma su izvrsna dramaturgija i režija. Stipaničev vješto, na kapaljku gradira začudni motiv, polako nam gradi svoj neobični svijet, a crni humor kojim je film prožet podsjeća pomalo na Rubena Östlunda.
Razrada scenarija
Film “Ubojstvo u katedrali” Pisačića i Rašpolića slobodno je inspiriran zbirkom priča Mime Simić “Pustolovine Glorije Scott” (2005), queer, lezbijskom parodijom Sherlocka Holmesa. Priče Mime Simić dugo su bile predmet interesa hrvatskih animatora, projekt je izvorna razvijala animatorica Magda Dulčić, no nije nikad prikupio budžet. Na koncu je producentica Dijana Mladenović ideju predložila redatelju Pisačiću. “Suredatelj Rašpolić i ja”, kaže Pisačić, “pročitali smo zbirku kratkih priča Mime Simić i zaključili da niti jedna od njih, koliko god genijalna, nije dovoljno filmična za ekranizaciju. Tako su Mima i Jasna Žmak napisale sasvim novi scenarij. Na koncu sam nadopisao jedan cijeli dodatni narativ koji je zaokružio i učvrstio dramaturgiju i, nadam se, dodatno učvrstio element društvenog aktivizma koji se provlači u filmu”. Film se zbiva u viktorijanskom Londonu, a njegova junakinja je detektivka amaterka Gloria Scott koja razrješava zločine uz pomoć svoje asistentice/partnerice Mary. Scott je - uzgred - sporedni lik preuzet iz jedne od priča Arthura Conana Doylea. U “Ubojstvu u katedrali”, Gloria i Mary počnu istraživati ubojstvo slavnog povjesničara koje se dogodi pred njihovim kućnim vratima, da bi ih istraga odvela do westminsterske katedrale i manipulacije vjerom. Film je crtan i animiran 2D, a scenografije viktorijanskog Londona je radio beogradski animator Bojan Savić Geto (film je i srpska koprodukcija).
Gloria Scott
Iako film završava parodijskim disclaimerom “Gloria Scott Will Not Return”, po dramaturgiji i pristupu ostavlja dojam pilota moguće TV serije. Pisačić potvrđuje da postoje takve ambicije. “Film je”, kaže, “originalno zamišljen kao pilot za moguću seriju. Veselit ću se ako se natpis pokaže pogrešnim, bit će to u duhu Glorijine iracionalne i promašene dedukcije kojom izaziva kaos u samom filmu.
Mima i Jasna su napisale sinopsise za iduće četiri epizode. Kako se ovdje ne radi o filmu za djecu to donekle sužava distribucijske okvire, idealni prikazivači bi bili npr. američki Adult Swim i, ne usudim se ni pomisliti, Netflix te slični streaming servisi”.
Raspjevane lubanje
Premda je glavni natjecateljski program nesumnjivo najprestižniji, svakako je lijep i uspjeh mlade zadarske animatorice Sunčane Brkulj (1997) koja je svojim filmom ušla u studentski program. Brkulj je 23-godišnja diplomantica ALU koja djeluje na nekoliko područja, izlagala je po galerijama eksperimentalne kolaže i objavljivala stripove u Komikazama. Film “I’m Not Feeling Very Well” nastao je pod mentorstvom Danijela Šuljića, u tehnikama cut-out i stop motion, a prikazuje raspjevane lubanje koje maštaju o oslobođenju od svojih geometrijskih formi kako bi zaplivale u moru.
U ovim trima lijepim animatorskim pričama samo je jedan detalj nažalost nelijep. Virus je trima autorskim ekipama uskratio užitak crvenog tepiha, reflektora i kontakta uživo s onima koje zanima njihov daljnji rad. “Film sam prvenstveno radio za kino dvorane i volio bih da ga gledatelj može doživjeti na velikom platnu uz glasnu orkestralnu glazbu”, kaže Stipaničev, “a sada će ga vjerojatno pogledati na mobitelu ili, ako imam sreće, na ekranu laptopa. Festivali su prije svega mjesto okupljanja i druženja, stoga bih radije odgodio festival za neko bolje vrijeme nego ga prebacio on-line”. I Pisačiću je žao što publika film neće vidjeti u idealnim tehničkim uvjetima, ali ipak kaže: "Najveće priznanje kojem sam se mogao nadati već se desilo - uvršteni smo u program glavne konkurencije i u Annecyju i na domaćem Animafestu. Meni je to dovoljno".