Među nizom starih verzija “Alise u zemlji čudesa” , koje su ovih dana zapljusnule dućane kako bi profitirale na fenomenu blockbustera Tima Burtona (ovog vikenda preći će brojku bruto zarade od pola milijuna dolara u svjetskim kinima), jedna posebno plijeni pažnju: to je, zapravo, prva od njih i napravljena je prije više od stoljeća, 1903. godine, traje manje od 10 minuta, što je za to razdoblje bila pristojna dužina, a nedavno ju restaurirao British Film Institute.
Trikovi ispred vremena
Otkako je postavljena na YouTube, vidjelo ju je više od 600 tisuća korisnika interneta, itekakav uspjeh za filmić u kojem se katkad teško razabire što se zbiva na ekranu, jer su mrlje nastale od nesolidnog uskladištenja poprilično uništile sliku. Ipak, ono što uspijevamo vidjeti je impresivno, jer je britanski pionir Cecil M. Hepworth (režirao je film s Percyjem Stowom) koristio trikove na tragu svog francuskog kolege Georgesa Meliesa. U jednom kadru izveo je povećanje i smanjenje svoje protagonistice, a scena u kojoj se ona pokušava izvući iz pretijesne izbe Ožujskog zeca zbilja je klaustrofobična.
Predložak Lewisa Carrolla je, međutim, takav da je poticao upravo nekonvencionalne adaptacije. Tako je glazbu za kazališnu predstavu inspiriranu Carrollovim originalom skladao je, na primjer, Tom Waits, poslije iskorištenu za album “Alice”. U vrlo popularnoj televizijskoj verziji iz 1999. (Alisu je igrala Tina Majorino, a nastupili su i Robbie Coltrane, sir Ben Kingsley, Miranda Richardson, Martin Short i Whoopi Goldberg) korišteno je čak 875 specijalnih efekata, a filmje dobio četiri Emmyja.
Još je omiljenija dvodijelna TV verzija iz 1985., u kojoj su blistali hollywoodski veterani Sammy Davis jr., Shelley Winters, Donald O’Connor, Red Buttons i Martha Raye.
Burtonovu “Alisu u zemlji čudesa” proizvela je kompanija Walta Disneyja, možda i stoga da izravna neraščišćene račune koje je pokojni filmaš imao s Carrollovom knjigom. Naime, dok se početkom tridesetih godina prošlog stoljeća pokušavao zajedno s bratom Royem etablirati kao animator, jedan od prvih crtića trebala je biti upravo “Alisa”.
Nije to Bambi, Walt
No tada je kompanija Paramount napravila igranu verziju s obiljem vrlo zgodnih specijalnih efekata (u glumačkoj ekipi su bili Gary Cooper i Cary Grant), pa su braća Disney odustala od projekta te počela pripremati “Snjeguljicu i sedam patuljaka”, koja ih je katapultirala među nove hollywoodske moćnike. Nakon još nekolicine cjelovečernjih crtića sve je bilo spremno za realizaciju “Alise”, koja je imala premijeru 1951. godine. Ocjene kritičara bile su osrednje, a rezultati u kinima razočaravajući. “Alisa” je spremljena u arhivu, s etiketom promašaja, i njezine bi dijelove tek povremeno emitirali u sklopu emisije “Disneyland”.
Disney je umro 1966. i vjerojatno nije bio ni svjestan činjenice da je nekako u to vrijeme njegova “Alisa” postala kultno ostvarenje zahvaljujući prikazivanjima na studentskim campusima. Bilo je to razdoblje eksperimentiranja s drogama, a mnoge scene - poput onih s Ludim klobučarom, Ožujskim zecom i Cerigradskom mačkom - bile su kao stvorene za konzumente LSD-a i svakojakih drugih opijata.
Pogrešni poklonici
Uostalom, upravo su tada Jefferson Aisplane skladali poznatu pjesmu “White Rabbit”. U Disneyju baš nisu bili oduševljeni novim poklonicima, pa nisu odmah iskoristili priliku, nego su film iznova pustili u kina tek 1974. godine: bivših šezdesetosmaša još je bilo dostatno puno da “Alisa” napokon postane hit, a reputaciju je učvrstila 1981., kada je kino licenca još jednom obnovljena.
Simptomatično je da je hollywoodski kralj obiteljske zabave bio tako vezan na poprilično subverzivan predložak, no pažljivo očitavanje njegovih najpoznatijih crtića otkriva još štošta. Nimalo slučajno da su Disneyjevi nasljednici za redatelja nove verzije odabrali Burtona, koji je potpisao neke od najluckastijih hollywoodskih blockbustera, ali su s njim očito sklopili čvrstu pogodbu: film može imati štošta u podtekstu, ali mora zadovoljiti očekivanja najšire publike. Završnicu u kojoj se Alisa bori sa zmajem, ubojitim oruđem Crvene kraljice, treba tumačiti isključivo u tom kontekstu, pa je Burtonov film ostvario ono o čemu je Disney samo sanjario dok je producirao istoimeni crtić.
Disneyjeva “Alisa u zemlji čudesa” bit će objavljena potkraj ožujka na DVD-u, kao posebno dvostruko izdanje.