Knjigu "Čudo u Poskokovoj Dragi" objavio sam u jesen dvije hiljade devete i ubrzo smo je počeli pretvarati u scenarij. Ali, nije nam išlo. Lica su funkcionirala u prozi, ali su se opirali Rajkovu i mom nastojanju da ih učinimo filmskim junacima. Seljaci, skroman svijet iz vlaške pripizdine, bili su zadovoljni svojim papirnatim životima. Nisu žudjeli postati filmske zvijezde. Osim toga, rastavljanjem knjige na filmske scene izašle su na vidjelo slabosti fabule, osobito u drugom dijelu. Napisali smo jednu ili dvije ruke scenarija i već smo vidjeli da je pred nama dugo i teško putovanje do one zadnje, kad je Rajku spasonosno dopala u ruke jedna ploča. Znate je, u ljeto dvije hiljade jedanaeste svi smo slušali "Pistaccio Metallic".
"Ti znaš ove iz...