24 sata karatea, nostalgije i povratka u osamdesete vratit će vam osmijeh na lice

Prije 37 godina pojavila se jedna mala jeftino producirana sportska dramica Johna G. Advildsena, inače redatelja "Rockyja", o klincu (Ralph Macchio) kojeg maltretiraju u školi pa se on okreće treniranju karatea kako bi uzvratio udarac. Malo treša, dosta patetike i izlizane istočnjačke filozofije i tipična priča o underdogu koji postaje prvak, protiv svih očekivanja postala je jedan od najvećih hitova 80-ih sa 130 milijuna dolara zarade, što je deset puta više od produkcijskog troška.

Odjednom su svi poludjeli za karateom, kao recimo danas za šahom nakon "Damina gambita", Macchio je postao teen zvijezda, a Pat Morita u ulozi mudrog senseija Miyagija pod stare dane globalni superstar.

I to je sve okej, jer filmove su cijedili do ranih 90-ih (tri uglavnom uspješna nastavka), a onda je sve palo u zaborav do tamo negdje 2010., kad je pokušan reboot (sin Willa Smitha zamijenio je Macchia, a Jackie Chan Pata Moritu). I taj film je dignuo 350 milja na globalnom box officeu, ali serijal nikad nije ponovno zaživio. Činilo se da je "Karate Kida" uglavnom štovala samo generacija odrasla 80-ih.

A onda je internet promijenio sve. "Cobra Kai" pojavio se 2018. kao serija na You Tubeu i protiv svih očekivanja postao fenomen. Radnja prati likove iz prvog filma 30 godina kasnije, a fokusira se na negativce (genijalni William Zabka i Martin Kove kao Johnny i Kreese) i daje im ljudsko lice, a Macchia (glumi Daniela LaRussoa) blago sprda. Stara rivalstva, teen ljubavna sapunica, crna komedija i dobra akcija od "Cobre Kai" napravili su jednu od većih serija posljednjih godina, unatoč blagom cringeu.

Da je stara vatra iz 80-h ponovno zapaljena, ubrzo je nanjušio i Netflix, koji je otkupio sve tri sezone (a snimat će se najmanje još dvije), koje je dosad pogledalo više od 75 milijuna kućanstava u svijetu. Kad se sve zbroji, govorimo o 24 sata nostalgije, karateu i povratku u osamdesete koji vam garantirano vraćaju osmijeh na lice. q