DUBROVAČKA SKULPTORICA DEŠA VLAHUTIN U AUKCIJSKOJ KUĆI BONHAMS 'Moje skulpture spajaju matematiku, umjetnost i glazbu'

Ovaj tjedan u Londonu, kad je riječ o art sceni, u znaku je Rusa.

Tijekom trajanja tzv. ruskog tjedna londonske aukcijske kuće nude djela ruskih umjetnika, a jedna od iščekivanijih aukcija održava se u Bonhamsu koji je svojim kupcima odlučio zaželjeti dobrodošlicu izložbom jedne hrvatske umjetnice.

Dubrovkinji s londonskom adresom Deši Vlahutin pripala je tako čast da uvede kolekcionarsku kremu iz cijelog svijeta u ruski tjedan u Bonhamsu koji će u toj kući kulminirati danas održavanjem same aukcije. Ova rodom Dubrovkinja, koja je diplomirala kiparstvo u klasi našeg glasovitog kipara Peruška Bogdanića na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, već neko vrijeme, točnije tri godine, s obitelji zbog suprugova posla živi u britanskoj prijestolnici te se polako probija na tamošnjoj umjetničkoj sceni.

Do sada je u Londonu održala dvije izložbe, surađuje s nekoliko tamošnjih galerija od kojih je jedna i zastupa, a nakon predstavljanja u Bonhamsu interes za njena djela sve je veći. Na “eventu” održanom u ponedjeljak navečer probranoj publici, među kojima je bila Bonhamsova stalna klijentela, ljubitelji ruske umjetnosti, ali i oni koji su došli samo zbog nje, Deša Vlahutin predstavila je sedam bijelih skulptura u drvu nadahnutih Fibonaccijevim nizom.

Kako je napisala u najavi koju nam je poslala uz pozivnicu na događaj, ideja joj je bila u seriji na tragu minimalističke, geometrijske apstrakcije naslovljenoj “Fibonacci Fragments” spojiti vizualnu umjetnost, matematiku i glazbu. Razgovarali smo s njom nakon otvorenja o dojmovima i samim radovima koje je realizirala posebno za prigodu privatnog, vip razgledavanja u Bonhamsovoj podružnici u New Bond Streetu tijekom kojeg je dr. sc. Jan Rosenzweig održao kratko izlaganje o životu poznatog talijanskog matematičara Leonarda od Pise zvanog Fibonacci, po mnogima najvećeg talenta u srednjem vijeku na tom području, po kojem je i nazvan čuveni niz, a duo “Fibonacci Chamber Ensemble” odsvirao Bachove i Poulencove kompozicije nadahnute dakako čovjekom poznatim po tome što je raširio upotrebu arapskih brojeva u Europi.

Kako je došlo do vaše suradnje i izložbe u uglednoj aukcijskoj kući Bonhams?
- Jednoj od direktorica aukcijske kuće Bonhams svidjele su se moje skulpture koje je vidjela na lanjskoj izložbi. Zaintrigirala ju je ideja o spajanju muzike, matematike i umjetnosti pa je predložila Bonhams kao mjesto održavanja takve manifestacije.

Izložba se zove “Interactive world of Science and Art”. O kakvim se djelima radi?
- Ideja o ovoj seriji radova rodila se davno, još dok sam živjela u Pragu. Interesantna mi je misao kako se Fibonaccijev niz može naći skoro svugdje: u prirodi, muzici, matematici, umjetnosti, našem tijelu... a privlači nas upravo svojom harmonijom i skladnim odnosima. U Londonu sam upoznala entuzijaste koji dijele moju fascinaciju Fibonaccijem pa je želja s lakoćom postala stvarnost. Serija se sastoji od sedam skulptura u drvu, otprilike metar visine, od kojih je svaka nastala na temelju Fibonaccijevog niza koji je očit u odnosima ploha na skulpturi. Kad je forma “očišćena” od detalja, taj odnos je izraženiji. Sve su obojane u bijelo pa sjene doprinose dinamičnosti.

Koliko vam je trebalo da ih realizirate i možete li nešto reći o samom postupku njihovog nastanka?
- Na ovoj seriji sam najduže radila do sad. Započela sam prije nekoliko godina, pa stala, pa se vraćala. Kao što sam rekla, skulpture su nastale na temelju Fibonaccijevog niza: svaki sljedeći broj je zbroj prethodna dva. Isto tako, svaka ploha na skulpturi se odnosi prema drugoj po tom principu. S minimalnim pomakom ploha želja mi je bila nagovijestiti dinamiku.

Vaša je izložba dio događanja na kojem se premijerno pokazuju djela ruske umjetnosti koja idu na aukciju. Koja je poveznica?
- Ruski tjedan predstavlja jedan od najbitnijih likovnih događaja u Londonu. Uz predstavljanje ruske umjetnosti Bonhams se trudi imati i dodatne sadržaje koji nisu izravno vezani uz rusku umjetnost. Naglasila bih da ruski tjedan privlači publiku ne samo iz Londona već iz cijeloga svijeta koja samo za tu prigodu dođe vidjeti aukcijske izložbe svih značajnijih aukcijskih kuća u Londonu. Velika mi je privilegija i čast da sam odabrana kao jedna od umjetnica koja sudjeluje u dodatnom programu.

Možete li nešto reći o vašem životu u Londonu? Kako ste tamo dospjeli?
- Moj suprug je diplomat, a London nam je trenutna destinacija. London je prekrasan grad pun mogućnosti i odlična destinacija za ljude kulturnih apetita.
Ali, kao svaki veliki grad, uvuče vas u vrtlog života pa dani nikad nisu dovoljno dugi za vidjeti i obaviti sve što se želi. Svakako mogu reći da živimo u petoj brzini da se što manje propusti. Radim na skulpturama dok su djeca u školi, nakon čega se posvećujem obitelji. Volim obići izložbe, poći na lijepi koncert, a tu su i razni prijemi na koje često idemo, pogotovo u ovo predblagdansko vrijeme. Svakako nije dosadno!

Postoji li interes za hrvatske umjetnike u tamošnjim krugovima? Imate li kupce među londonskim ljubiteljima umjetnosti?
- Interes za umjetnost u Londonu je izrazito velik. Sigurna sam da postoji interes i za hrvatsku umjetnost. Bilo bi mi jako drago ukoliko bi Rijeka 2020. godine, kao europska prijestolnica kulture, predstavila hrvatske umjetnike u Londonu. Vjerujem da bi takav vid promocije hrvatske kulture i umjetnosti pridonio većem interesu za hrvatske umjetnike u svijetu. London pruža velike mogućnosti plasiranja umjetnosti na tržište i tu vidim šansu da i hrvatski umjetnici nađu nišu koja će im omogućiti da pronađu kupce koji znaju cijeniti njihovu umjetnost.

Kako izgleda vaš radni dan, imate li atelje i pomagače u radu?
- Radim tijekom jutra i ranog popodneva. Donedavno sam radila u kući što je stvaralo poprilične probleme u svakodnevnom životu. S obzirom na to da imamo vrt, došli smo na ideju da podignemo veliki šator. Vrt ne izgleda više tako lijepo, ali ja imam atelje!
Uglavnom radim sama, ali kad se radi o zahtjevnijim materijalima, dajem modele i nacrte za skulpturu na izradu ljudima kojima su ti materijali uža specijalnost.

Planirate li možda još neku izložbu u Londonu i da li radite na suradnji s nekom od londonskih galerija?
- Trenutno radim na seriji reljefa pod nazivom “Mediterranean Conversation” koja će biti izložena na proljeće u Londonu. Riječ je o reljefima čiji se elementi otvaraju jedan prema drugome ili jedan od drugoga asocirajući na žene koje s prozorâ ili ogovaraju ili ćakulaju ili se svađaju. Nadam se da će Englezi razumjeti taj njima potpuno stran mentalitet.
Da, surađujem s nekoliko londonskih galerija, a predstavlja me Angelina Cebotari iz MA Gallery London.

Održavate li kontakte s rodnim gradom i planirate li predstaviti svoje radove u domovini u neko skoro vrijeme?
- Moja veza s Dubrovnikom je vječna. Apsolutno sam otvorena za suradnju na likovnoj sceni. Tri velike skulpture koje sam prije četiri godine poklonila Gradu javnost je lijepo prihvatila, što mi je uistinu drago.
Čim se poklope mogućnosti, svakako mi je u planu izložiti radove u Hrvatskoj.

Tko su vam umjetnički uzori za djela naglašenog minimalizma? Možete li reći nešto o vašem umjetničkom formiranju?
- Činjenica da je Peruško Bogdanić bio moj mentor govori sama za sebe. On me podržavao u redukciji forme. Također me hrabrio za skulpture u velikim dimenzijama na čemu sam mu zahvalna. Da bi se pronašlo inspiraciju i uzore minimalističkog izraza, čak ne treba ići izvan granica Hrvatske: dovoljno je osvrnuti se na Exat 51 čija su djela utjecala na mlade minimaliste. Nove Tendencije su pošle korak naprijed. Puno je tu značajnih imena, uzora: Srnec, Picelj, Knifer, Vlahović, Richter, Bakić..