Sudac Krunskog suda u Londonu u četvrtak, 30. siječnja, pokušat će saznati što je to navelo mladog Londončanina da u londonskoj Tate Modern bjesomučno razdere Picassovo platno “Poprsje žene”. Pitanje je to čiji odgovor, uz zgražanje zbog dosad neviđenog vandalizma u muzejskom svijetu, iščekuju čuti ljubitelji umjetnosti u cijelome svijetu, ali i svi ostali, svjesni ogromnog značaja i vrijednosti Picassovih slika.
Bio je 28. prosinca, dva dana prije Silvestrovog, kad se mlađahni Shakeel Ryan Massey (20) ušetao u londonsku Tate Modern Gallery i pred očima šokiranih posjetitelja razderao vrijedno Picassovo djelo “Buste de femme”, “Poprsje žene”. Portret je to Dore Maar, Picassove dugogodišnje ljubavnice i muze, Hrvatice podrijetlom. Razderana je slika odmah predana najboljem timu muzejskih konzervatora kako bi procijenili štetu i osmislili kako ipak spasiti razderano platno. Engleski je vandal iz sjevernog Londona zadržan u pritvoru, gdje će i ostati do preliminarnog ročišta na Krunskom sudu. Službene procjene vrijednosti slike nema, ali engleski mediji pišu kako je slika procijenjena na 20 milijuna funti, 175 milijuna kuna. Vandalizirana je slika djelo iz 1944. godine, u jeku turbulentne Picassove veze s fotografkinjom Dorom Maar, rođene 1907. godine kao Henrietta Theodora Markovitch u Buenos Airesu. Theodorinog je oca, hrvatskog arhitekta i diplomata koji se u Parizu oženio Francuskinjom Louisom Isevoisin, posao odveo u Argentinu, gdje se rodila Theodora.
Premoderna za svoje vrijeme
Theodora se s 19 godina, izluđena neprestanim svađama oca i majke, vraća u Pariz, završava školu fotografije, uči slikarstvo i mijenja ime u Dora Maar. Unatoč sjajnoj karijeri fotografkinje s nekoliko antologijskih fotografija u portfelju, 1907. godine, u 90. godini života, velika umjetnica i hrabra žena umire u samoći. Tek je londonska Tate Gallery postavljanjem njezine izložbe pokušala vratiti Dori Maar mjesto koje zaslužuje u povijesti nadrealističkog pokreta, u kojemu je sudjelovala kao jedna od rijetkih žena.
“Bila je (pre)moderna za vrijeme u kojemu je živjela”, napisali su biografi o Dori Maar. Opisali su ju kao neustrašivu i ambicioznu, a upravo su te vrline k njoj privukle i ekscentričnog Picassa.
Početak njihove veze dio je urbane kulture: Iako su se upoznali ranije, tada već slavni slikar Doru je sreo na jednom prijemu kad je igrala opasnu igru zabijajući nož u stol između prstiju. U jednom se trenutku porezala, po rukavici se razlila njezina krv, a Pablo Picasso je krvavu rukavicu u svom atelieru čuvao do smrti. Bila je to 1935. godina, a sliku Buste de femme”/”Bust of a women”/ “Poprsje žene”, Picasso je naslikao na samom kraju njihove devetogodišnje veze, 5. svibnja 1944. godine, ujedno i posljednjim mjesecima nacističke okupacije Pariza. U međuvremenu je, tijekom vrlo burne veze, isprepletene slikarovim ljubomornim bijesom prema, za svoje vrijeme liberalnoj Dori, umjetnik svoju ljubavnicu slikao s nepresušnom inspiracijom, no uvijek uplakanu ili tužnu.
Jedan od njegovih najpoznatijih portreta je Dora na slici “Žena koja plače” iz 1937. godine, dvije godine nakon početka veze dvoje ljubavnika. Zbog te je slike Dora oduvijek bila poznatija kao Picassova muza nego sjajna fotografkinja. I njezina, široj javnosti najpoznatija, fotografija prikazuje Pabla Picassa dok izrađuje slavnu “Guernicu”. Pablo Picasso je Doru Maar, koju je, kaže legenda, volio izluđivati, vrijeđati i javno podcjenjivati, a što je nju bacalo u depresiju i anksioznost, ostavio zbog mlade slikarice Françoise Gilot. Doru je prekid veze toliko pogodio da se podvrgnula liječenju elektrošokovima.
Antologija modernog slikarstva
Gilot je bila jedina žena koja je ostavila Pabla Picasa. Ulje na platnu “Poprsje žene” daje naslutiti ovakav, kaotičan odnos dvoje ljubavnika.
Dora je naslikana u poluapstraktnom stilu, prikazana dok sjedi na crnoj metalnoj stolici, nazire se zeleni ogrtač i šešir iste boje, kosa je žuta. Tate Gallery opisuje: Lice je obojeno napola u bijelo, a pola u sivo, što, kažu likovni kritičari, sugerira svjetlost i sjenu, dok crvene vodoravne i ljubičaste okomite linije na donjoj i gornjoj polovici platna pružaju kaotičnu pozadinu. Istu je fizionomiju svoje ljubavnice Picasso naslikao i na počecima njihove veze, na slici “Weeping Woman” iz 1937. godine, ali taj je put ona u vrlo tjeskobnom obliku. Ista se konfiguracija ponavlja više puta u slijedu portreta iz 1944., od kojih je jedan i “Poprsje žene”.
Sve su Picassove slike s Dorom kao modelom antologija modernog slikarstva i cijena im je, kad se koja uopće i nađe u prodaji, basnoslovna. Jedan je Dorin portret prije 13 godina, 2006., prodan za čak 95 milijuna dolara. Veza ekscentričnog Picassa i strastvene Dore, žene ispred svog vremena, zbog njegove je nezasitnosti za sve mlađim ženama, kao i sve ranije veze velikog slikara, bila osuđena na tragičan završetak. Pablo Picasso imao je tri zakonite supruge, jednu nevjenčanu i dugu vezu s Dorom Maar te sijaset ljubavnica. Imao je troje djece, od kojih je javnosti najpoznatija dizajnerica Paloma Picasso, a svi su oni, kao i njihova djeca, nakon smrti velikog umjetnika, postali milijunaši.
Slikar, naime, nije napisao oporuku pa je o opusu od 45.000 djela, nakon niza javnih svađa i pravne bitke vrijedne 30 milijuna dolara, brinula organizacija Picasso Administration, kojom ravnaju svi nasljednici zajedno, tada njih sedmero. Prihod organizacije procijenjen je na osam milijuna dolara godišnje. Naslijedili su 1.885 slika, 1.228 skulptura, 7.089 crteža, 30.000 grafika, 150 bilježnica sa skicama i 3.222 komada keramike. Uz to su u naslijeđe ušle tri kuće, dva dvorca, 4,5 milijuna dolara u gotovini i 1,3 milijuna u zlatu, dionice kojima se ne zna broj... Čak je 50 stručnjaka različitih struka bio uposleno na podjeli ogromnog bogatstva, a među kojima i francuski predsjednik Valéry Giscard d'Estaing. Porez na nasljedstvo plaćen je Picassovim umjetninama, koje su dio postava Picassova muzeja u Parizu. Organizacija Picasso Administration vrlo je stroga što se tiče autorskih prava ili reprodukcije slika u filmskoj industriji.
Primjerice, kad je redatelj James Cameron s Titanicom “potopio” i Picassove “Gospođice iz Avignona”, organizacija ga je tužila. Prije tužbe zamolili su ga da tu scenu makne iz filma, ali je redatelj to odbio učiniti. Plaćanje autorskih prava, vezanih uz Doru Maar i Picassa, zaobišao je i hrvatski redatelj Željko Senečić, a što je na pretpremijeri dokumentarnog filma “Dora Maar” javno i priznao. Najavio je bacanje filma u Seinu, s obzirom na to da se javno, bez plaćenih autorskih prava za fotografije Dore Maar i druge materijale u vlasništvu Organizacije neće moći prikazivati.
Devastaciju slike “Poprsje žene” iz Picassove fundacije još nisu komentirali. Iz Tate galerije, pak, a prema izvještaju BBC-a, ne iznose detalje o stanju slike nakon devastacije.
Šok za upravu muzeja
Veliki je ovo šok za Tate Modern, u kojoj dosad nije zabilježen ovakav slučaj vandalske devastacije umjetničkog djela. Zgrada novog Tate Moderna, koja nalikuje “zavrnutoj piramidi” otvorena je 2016. godine i u nju je uloženo 260 milijuna funti, više od dvije milijarde kuna. Zgrada preko puta katedrale Svetog Pavla gotovo je olimpijskih proporcija i najveći je muzej za suvremenu umjetnost u svijetu.
Otvaranje je bilo predviđeno uz Olimpijske igre u Londonu 2012. godine, no gradnja se odužila četiri godine. Sa svih se deset katova 65 metara visokog Muzeja vidi cijeli London, i proglašen je najvažnijim britanskom kulturnim projektom poslije Britanske knjižnice, sagrađene 1998. godine.
Kako je nakon otvaranja Tate Moderna pisao Jutarnji list, arhitekti ne negiraju da su željeli izvana formirati novu ikonu Londona, katedralu kulture, ali ističu i unutrašnjost. Ulaz u Tate Modern je besplatan, zahvaljujući britanskoj odluci da nema naplate ulaznica. Unatoč tome, zarada muzeja nevjerojatno je porasla jer je broj posjetitelja skočio 87 posto, a svi su oni trošili na suvenire, ručak...
Vandalu Shakeelu Ryanu Masseyju u ponedjeljak je na Prekršajnom sudu odbijena kaucija kako bi se mogao braniti sa slobode, i na preliminarno će sudsko ročište 30. siječnja na Krunski sud biti sproveden iz pritvora. U službi sustava i tribunala Njezinog veličanstva, Krunski sud (Crown court) nacionalni je sud koji zasjeda u različitim sjedištima u Engleskoj i Walesu. Bavi se ozbiljnim kaznenim predmetima koje prosljeđuju magistratski sudovi. Rasprave predmeta koji se predaju sudu održavaju se pred sucem i porotom koja se sastoji od 12 članova iz javnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....