Kako izgledaju ribice koje vole Keith Richards, Manu Chao, Let 3, Goran Bare i mnogi drugi glazbenici Riječani i turisti mogli su vidjeti na izložbi koja traje još danas na ulazu u Riječki tunel, što se nalazi između crkve Sv. Vida i ‘Barda‘, u kojem autor izložbe Marin Krstulović često popije pivicu - dvije, u društvu grupe AnaLiza.
Marin, kojeg mnogi zovu Doktor Ribica, rođeni je Splićanin koji je za svoj grad odabrao Rijeku. U Rijeci je diplomirao na Medicinskom fakultetu i gotovo odmah potom odlučio da se u životu neće baviti medicinom, odnosno da će umjesto toga radije biti zastupnik tvrtki koje se bave prodajom lijekova. Više od struke privlačilo ga je kreativno izražavanje pa je to počeo ispoljavati apstraktnim skulpturama ribica koje danas oduševljavaju ljude diljem svijeta. Na izložbi u Riječkom tunelu bilo je izloženo dvadesetak tih ‘plivajućih‘ eksponata.
Marin se izradom ribica bavi već skoro dva desetljeća.
"Počeo sam, malo iz znatiželje malo iz dosade, na Silbi, s tim da mi se te prve ribice nisu nikako svidjele, pa sam prestao, da bih nakon par godina počeo ponovo. Vidio sam prije neke, pa sam odlučio sam probati. Ideja, dakle, nije moja, ali sam i inače pobornik teze da ideja skoro pa da i nije bitna. Imate tri ključne stepenice, ako želite nešto ozbiljno raditi i od toga živjeti, a to su ideja, realizacija i prodaja. U tom trisu, mislim da je ideja najmanje bitna, a najteža je prodaja", objašnjava Marin i nastavlja:
"Prva je ribica nastala na Silbi pred petnaestak godina, a interesantna je stvar u vezi te ribice da mi je prijateljica koja je sa nama ljetovala donijela oko za ribicu, da bi se nakon par dana ispostavilo da je to oko u stvari biser iz naušnice njene majke, pa je riba ipak neko vrijeme bila bez oka", smije se Marin koji svoje eksponate izrađuje isključivo od palminog drva, tj. palminih grana.
"Repromaterijal mi, u stvari, počinje predstavljati i problem, jer se pred par godina pojavio taj neki crv, koji je poprilično uništio palme po Lošinju i Rabu, od kojih je napravljeno praktički 99 posto mojih riba. Oči su uglavnom od pluta za mreže, a kod hobotnica i lignji, koje isto povremeno radim, glava i tijelo su od palme, a krakovi od vinove loze", kaže umjetnik koji ne može odgovoriti na pitanje koliko mu u prosjeku vremena treba kako bi izradio jednu ribicu.
"Na to pitanje u pravilu odgovaram da mi treba petnaestak godina za izradu ribice, jer koristim sve svoje iskustvo, sve greške koje sam iskoristio, sve dobre i loše savjete koje sam putem pokupio, sva moja prilagođavanja tržištu. Inače, za napraviti ribu mi danas ne treba puno vremena, ali sad znam što radim", ističe Marin kojeg pitamo koje je sve vrste riba dosad napravio u svojoj kolekciji.
"Ribe koje radim u pravilu i nisu prepoznatljive, osim kitova i donekle nečeg što ja zovem šampjeroid, a recimo da sliči šampjeru. Hobotnice, lignje, morski psi.... Oni su također prepoznatljivi, ali svi ostali su najviše rezultat neke dolutale ideje, slučaja... Slučajno sam ih uostalom i počeo bojati. Naime, na početku su sve bile smeđe, a onda mi je prijatelj iz marine u Puntu na Krku (Punat mi je, nakon Splita i Rijeke, treći dom) greškom donio plavu umjesto uobičajene smeđe lazure i... sve ostalo je legenda", kaže Marin.
Zašto baš ribice kao oblik izražavanja?
"Ma, u biti, više mi se sviđa ta kombinacija ribe i palme, nego riba sama po sebi. To mi ja baš jedna mediteranska kombinacija. Doduše, ne samo mediteranska, nego kombinacija praktički svih krajeva uz topla mora na svijetu", govori Marin koji nije od onih koji odlaze u ribolov.
"Što se mene tiče, mislim da bi sve ribice u moru poumirale od starosti. Nisam neki ljubitelj ribolova, a ni ribe kao jela. Meni tu priča praktički počine s friganim inćunima, a završava s lokardama na gradele", priznaje čovjek koji je završio Medicinski fakultet, a radi u farmaceutskoj struci. Odakle ljubav prema umjetnosti?
"Ja sam oduvijek umjetnost volio kao promatrač, pogotovo likovnu umjetnost. Na to da se od pasivnog promatrača pretvorim u aktivnog autora presudio je isto slučaj, pretpostavljam, jer malo toga u životu napravim planski. Inače, ja ovo svoje i ne nazivam baš umjetnošću, više volim o tome pričati kao o DUZu... Dekorativnoj Umjetoidnoj Zajebanciji", naglašava Marin čija je velika strast i glazba. Je li točno da njegove ribice imaju Keith Richards i Manu Chao? I kako su one ‘doplivale‘ do njih?
"Je, je... Jako volim glazbu i vrlo rijetko se ulovim izrade ribica, a da se nešto ne čuje sa zvučnika. Točno je da su moje ribice doplivale do nekih velikih imena, kako hrvatske i ExYu glazbe, tako čak i do nekih svjetskih imena, Sve se to dogodilo ‘with a little help of my friends‘, naravno. Počelo je pred desetak godina, kad me je organizator kastavskog Blues festivala, moj prijatelj Damir Halilić Hal, upoznao s Dominicom Millerom, dugogodišnjim Stingovim gitaristom. Na kraju večeri sam mu poklonio dvije ribice, a on mi je obećao da će jednu dati Stingu. Par godina kasnije, jedna Rolling Stones ribica preletjela je Atlantik u koferu moje prijateljice Astrid Kuljanić, koja ju je isporučila u ured Jane Rose, osobne menadžerice Keitha Richardsa. Iz ureda su me potom, u pismu zahvale, obavijestili da je ribica proslijeđena u njegov dom u Connecticutu. Tu je, pak, ključnu ulogu odigrao moj prijatelj Brian Rašić, jedan od najpoznatijih rock fotografa ovih prostora i dugogodišnji službeni fotograf Rolling Stonesa. Manu Chao mi je možda i najljepša priča svog ovog mog bavljenja ribicama, jer sam jako veliki broj ribica napravio uz njegov dupli live album snimljen u Baioni. Ta je pak priča krenula od vaše kolegice, Zrinke Grancarić, pa Zadarske turističke zajednice... Kako god, ribu sam mu uručio na tonskoj probi prije koncerta u Zadru. Poslao sam prije toga par mailova, čisto da se vidi kako ribe izgledaju, a i kronološki kako nastaje riba za njega, ali sam pretpostavljao da ti mailovi zapinju na nekom njegovom menadžmentu. Međutim, nakon razgovora s njim, shvatio sam da je baš on dobivao te mailove, te mi je rekao da mu se to sve skupa jako sviđa, da će ribicu staviti doma na zid, poslikati je i poslati mi fotografiju. Ja sam mu na to rekao da ću mu dati mail adresu, a on mi na to odgovorio ‘Pa imam ja tvoj mail‘... Ej, Manu Chao ima moj mail! Pa meni je srce bilo veliko kao kuća!", prisjeća se Marin čije ribice su završile i u kalendaru.
"Kako svoje ribice ima i dosta hrvatskih glazbenika, tako da sam za 2016. godinu napravio i kalendar ‘Rock&roll&ribice‘, gdje su s ribicama svoje mjesto našli neki poznati hrvatski rockeri, poput Gorana Bare, Leta 3, Hladnog piva...", kaže umjetnik.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....