Nakon više od 30 godina, u kojima se diskreditiralo i falsificiralo ovdašnji partizanski pokret, te se s njim ideološko-politikantski obračunavalo, nakon što su se rušili spomenici (oko tri tisuće), ukidali nazivi ulica i trgova, nalazila se povijesno-nacionalna opravdanja za kolaboraciju ustaša i NDH, Zagreb bi mogao dobiti Muzej otpora, posvećen NOB-u, odnosno antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu. Jugoslavenski partizanski pokret, u sklopu kojeg je djelovao i hrvatski, kao najrazvijeniji, bio je najveći i najznačajniji pokret otpora u Europi. U Galeriji Forum u Zagrebu otvorena je izložba Glasovi otpora - prakse antifašističke propagande u okupiranom Zagrebu, u organizaciji Mreže antifašistkinja, a autori izložbe Saša Vejzagić i Karlo Držaić žele da ona bude jezgra budućeg Muzeja otpora, jer je nakon 90-ih u muzejima po Hrvatskoj uglavnom marginaliziran i uskladišten "partizanski" postav, a antifašistički otpor podvrgavao se neznanstvenoj reviziji. Odricanje od takve svoje povijesti vjerojatno je jedinstven slučaj u svijetu, pogotovo kada se nakon gotovo 80 godina želi "pretrčati na stranu poraženih i osramoćenih".
Isto kao u Francuskoj
- Ideja za pokretanje projekta "Sjećanje za budućnost - antifašistička baština i vrijednosti u javnom prostoru" nastala je prošle godine. Potaknuo nas je izuzetno loš tretman antifašizma, kao vrijednosti u mainstream javnom i političkom diskursu u Hrvatskoj, kao i historiografski problematična, ili gotovo nikakva reprezentacija antifašističkog otpora na kulturnom polju, kao, primjerice, u središnjim muzejskim institucijama u Zagrebu, kaže nam Saša Vejzagić. On navodi da je, recimo, samo u Zagrebu od 372 spomenika posvećena NOB-u, od 1990. godine uništeno - 201 (54%), uz blagoslov vladajućih garnitura. Prema Vejzagićevom mišljenju, taj podatak savršeno ilustrira do koje mjere je novokomponirani vrijednosni sustav u Hrvatskoj neprilagođen, reakcionaran i destruktivan u odnosu spram humanističke vrijednosti, kao što je antifašizam. - Drugi motiv za pokretanje projekta bila je činjenica da u velikim europskim centrima, kao što su Berlin, Kopenhagen i Amsterdam, postoje ozbiljni muzeji posvećeni antifašističkom otporu u Drugom svjetskom ratu, sa zavidnom kvalitetom produkcije. No, puno je važnije istaknuti da Danska, Nizozemska i Njemačka, uza sve dužno poštovanje ljudima koji su se tamo borili, posustaju u usporedbi s hrvatskim ili jugoslavenskim kontekstom, koji ima kvantitativno i kvalitativno neusporedivo veće povijesno iskustvo i naslijeđe organiziranog otpora fašizmu, ističe Vejzagić. Napomenimo da je u Hrvatskoj pokret otpora imao isti broj ljudi kao i u Francuskoj, a znamo koliko stanovnika ima Hrvatska, a koliko Francuska. U Hrvatskoj su ustrojeni 71 partizanski odred i 64 brigade, više nego u drugim dijelovima Jugoslavije, a od 30 divizija NOVJ-a - 18 je hrvatskih, a od 11 korpusa - šest.
Od špijunaže do likvidacija
Kako napominje Vejzagić, u Zagrebu je bilo žarište jednog od najslojevitijih organizacija antifašističkog otpora u okupiranoj Europi, s obzirom na to da je podrazumijevao organizaciju koja je radila sve, od špijunaže, diverzantskog rada, produkcije i distribucije propagandnih materijala, obrazovanja novih kadrova, prebacivanja tisuće građana u partizane preko štićenih granica grada, prikupljanja materijala i novca i održavanja logističkih i komunikacijskih veza. Pritom, važno je istaknuti da je ta organizacija djelovala u izrazito opasnim uvjetima, u kojima je ljudski život imao vrlo nisku cijenu, te je već samo posjedovanje antirežimskog letka moglo "odvesti" u Jasenovac, a kamoli situacija u kojoj je Ustaška nadzorna služba nekoga izravno uspjela povezati s izravnim radom u otporu. Smatramo da bi jedno takvo povijesno iskustvo trebalo slaviti na sva zvona i pravovaljano vrednovati, a ne zatirati i obilježavati s figom u džepu. Zbog toga u ovoj fazi projekta oko sebe okupljamo koaliciju udruga, institucija i relevantnih javnih ličnosti, s kojima ćemo zajedno predložiti konkretne mjere za ponovnu valorizaciju antifašizma u Zagrebu, i s njima izaći pred upravu grada, a među tim mjerama nalazi se i prijedlog za otvaranjem novog Muzeja otpora u Zagrebu, kaže Vejzagić. - Zagrebu je prijeko potreban Muzej antifašizma, kao i povratak Trga maršala Tita, Ulice Rade Končara, Ulice Moše Pijade i brojnih narodnih heroja, kaže nam, pak, povjesničar umjetnosti Feđa Gavrilović. Zatiranje sjećanja na pobjedu znači bolećivo i morbidno slavljenje poraza. Prešutno oživljavanje fašizma fenomen je već godinama prisutan u hrvatskom društvu, i drago mi je što smo u Galeriji Forum predstavili izložbu koja mu se suprotstavlja, navodi Gavrilović.
