Više od četiri hiljade radnika iz 18 građevinskih poduzeća Hrvatske izvode radove u 23 zemlje širom svijeta. Prema visini deviznog priliva 89,965.540 američkih dolara, koliko je ugovoreno radova, građevinari Hrvatske konkurišu deviznom prilivu od turističkih usluga", pisalo je u članku "Po deviznom prilivu konkurencija turizmu", koji je 1966. godine objavljen u publikaciji "Građevinski pregled", vezano za gospodarski uspjeh ostvaren uglavnom u zemljama Trećeg svijeta, koje su s Jugoslavijom bile dio Pokreta nesvrstanih. Građevinski uspjeh bivše Jugoslavije u zemljama nesvrstanih, pa tako i SR Hrvatske postao je posljednjih desetljeća gotovo nadnaravni mit. No devetogodišnji istraživački rad arhitektica Marine Smokvine i Mojce Smode Cvitanović pridonosi rasvjetljavanju barem dijela ove legende, ulozi hrvatskih arhitekata u tom procesu, koja nije bila zanemariva.
Ovih je dana u Zagrebu u Društvu arhitekata Zagreba postavljena izložba ovih autorica nazvana "Baština međunarodne suradnje: afrički i azijski radovi hrvatskih arhitekata", u sklopu projekta "Pametniji grad", udruge Bacači sjenki, koja traje do 16. prosinca. Dio mita tako je znanstveno obrađen i dokumentiran. A bilo je i zanimljivih otkrića... U Africi i Aziji realizirano je više desetaka objekata raznih namjena, ali ta suma nije fiksna jer se povremeno otkriju nove, dok je projekta i planova bilo više stotina. Od široj javnosti poznatijih arhitekata koji su sudjelovali u ovom procesu bili su to Zdravko Bregovac i Vjenceslav Richter te Lavoslav Horvat. Arhitekti iz Hrvatske sudjelovali su u primjerice realizaciji dogradnje palače Jubilee, rezidencije etiopskoga cara, kasnije predsjednika, u projektu jedne od realiziranih rezidencija zambijskog predsjednika, projektima sagrađenima unutar kampusa Sveučilišta znanosti i tehnologije u Kumasiju, uključujući rezidenciju za rektora Kwamea Nkrumaha, koji je ujedno bio i predsjednik Gane. Također, sudjelovali su u mnogim drugim javnim i infrastrukturnim objektima koje su i izvodile tvrtke iz Hrvatske i tadašnje Jugoslavije.
Nedostatak kadrova
- Fokus ove izložbe su radovi hrvatskih arhitekata koji nastaju u geopolitičkom kontekstu 'Trećega svijeta'. S globalnog stajališta, isti se radovi mogu postaviti u kontekst dekolonizacije, kada netom emancipirane zemlje, uslijed nedostatka vlastitog kadra, svoje inicijalne razvojne puteve iznalaze u pregovorima s izrazito heterogenom paletom aktera, pritom uključujući ekspertizu s obje strane 'željezne zavjese'. Iz domaće perspektive istovremeno formirani politički okvir jugoslavenskog angažmana unutar Pokreta nesvrstanih na istim je relacijama odigrao ulogu snažnog stimulansa - kaže Marina Smokvina, koja je s kolegicom i koautorica izlože.
Transfer koji se u desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata odvijao između Jugoslavije i zemalja u razvoju uključivao je vrlo široku paletu stručnjaka unutar koje su arhitekti činili samo mali, ali značajan udio.
- Ako bismo sagledali ukupan broj arhitekata koji je na različite načine - izvedenim ili neizvedenim dijelom, autorski ili suradnički, parcijalno ili čitavim tijekom - participirao u izradi projekata u afričkim i azijskim zemljama, on se penje na tri znamenke. Realizacija je, naravno, puno manje. Broj zemalja Afrike i Azije kojima su predmetni projekti bili namijenjeni penje se na više od trideset. Riječ je o brojkama koje su do sada evidentirane te koje još uvijek, recentnim bavljenjem kako nas samih tako i nekolicine ostalih zainteresiranih istraživača i naših dragih suradnika, kontinuirano dobivaju svoje povećanje - govori nam Mojca Smode Cvitanović i dodaje da su angažmani arhitekata o kojima je ovdje riječ na različit način značajni.
Neki od njih, primjerice djelovanje Mire Marasovića kao voditelja Projektnog ureda nadležnog za razvoj Sveučilišta Kwame Nkrumah University of Science and Technology u Kumasiju, u Gani, zatim angažman Branka Petrovića kao glavnog arhitekta Ministarstva javnih radova i komunikacija Etiopije, te izrada Generalnog urbanističkog plana Conakryja, glavnoga grada Gvineje, koji je dobio nagradu Ujedinjenih naroda, Urbanističkog instituta Hrvatske, dosežu visoku razinu diplomatskog značaja. Neki drugi, primjerice projekti tvornica, luka, stambenih naselja, sportskih i drugih građevina, bitni su s ekonomskog stajališta. Sa stručnog su stajališta bitne nagrade i priznanja koja su u ovome području dobivena. Prije svega, to je prva nagrada na međunarodnom natječaju za Nacionalni muzej u Alepu koju su osvojili arhitekti Zdravko Bregovac i Vjenceslav Richter 1956. godine. Godine 1961. Zdravko Bregovac je na natječaju za Nacionalni kuvajtski muzej osvojio drugo mjesto.
- Riječ je ukupno gledano o vrlo heterogenoj skupini projekata čije namjene i mjerila variraju od razine razvojnih prostornih planova do interijera - kaže Marina Smokvina. Nadalje, radovi Mire Marasovića i drugih hrvatskih arhitekata u Kumasiju registrirani su od strane lokalnog odbora organizacije Docomomo International, čime su inkorporirani u diskurs dokumentacije i konzervacije modernog arhitektonskog naslijeđa na međunarodnoj razini. Branko Petrović za svoj je rad u Etiopiji prije odlaska nagrađen državnim priznanjem, medaljom Menelik. "Kuća pokraj mora", rad arhitekta Ivana Prtenjaka u Tunisu iz 1970., nominirana je za Aga Khanovu nagradu za arhitekturu 25 godina nakon realizacije.
- Možda je najveće otkriće do kojeg smo došle s kolegicom Melitom Čavlović i profesorom Andrejem Uchytilom, radom na projektu Atlas hrvatske arhitekture 20. stoljeća Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, činjenica da je Nacionali muzej u Alepu arhitekata Bregovca i Richtera, prvonagrađeno arhitektonsko rješenje i dugo vremena smatran neizvedenom građevinom - realizirano djelo. Štoviše, artefakti koji se tamo čuvaju od neprocjenjive su civilizacijske vrijednosti - ističe Mojca Smode Cvitanović. Pronašle su ga preko Google Eartha, a prošle godine pojavio se i na jednom videu koji se može vidjeti na YouTube kanalu, koji su postavili japanski znanstvenici.
Načini angažmana naših arhitekata u Africi i Aziji bili su izrazito raznovrsni. S jedne strane to su arhitekti i urbanisti koji su radili kako stručnjaci tehničke pomoći Ujedinjenih naroda, kao što je bio Vlado Antolić. Zatim arhitekti koji su angažirani putem bilateralnih procedura tehničke pomoći Jugoslavije, primjerice Miro Marasović i Branko Petrović. Riječ je uglavnom o stručnjacima koji su popunjavali radna mjesta u organizacijama državnih tijela, koja su zemljama u razvoju u danom trenutku bila deficitarna. S druge strane dio angažmana vezan je uz tvrtke koje su izradile projekte u sustavu tehničke suradnje, kao što je Urbanistički institut, ili pak za tvrtke koje su se tržišno natjecale, primjerice Ingru.
- Dio arhitekata nastupa posve neovisno, primjerice Bregovac i Richter kroz međunarodne javne natječaje, ili Dragica Crnković Očko koja radi samostalno, odnosno u nekoliko arhitektonskih ureda u zemljama gdje boravi. Ivan Prtenjak dolazi pak u Afriku radeći u sklopu velikog belgijskog ureda - objašnjava Marina Smokvina. Neke od građevina koje su prikazane na izložbi i same su posjetile tijekom istraživanja, primjerice hotel Wabe Shebelle u Adis Abebi arhitekta Branka Petrovića, pamučni kombinat u Bahir Daru na jezeru Tana koje je izvor Plavoga Nila, arhitekta Lavoslava Horvata, i građevine unutar sveučilišnog kampusa Kwame Nkrumah University of Science and Technology u Kumasiju u Gani. Njihovo je stanje i danas prilično dobro.
- Neke izmjene su, naravno, učinjene tijekom vremena, primjerice radi promjene osuvremenjivanje tehnologije proizvodnje tekstila u tvornici u Bahir Daru koja je zahtijevala velike intervencije, na hotelu Wabe Shebelle rađeni su manji zahvati u skladu s potrebama suvremenog turističko-ugostiteljskog standarda, međutim, provedene su bez većeg utjecaja na izvornost građevina. Većina građevina koje su hrvatski arhitekti projektirali u sklopu kampusa KNUST u Gani gotovo je u izvornom stanju - objašnjava Mojca Smode Cvitanović. Na online otvorenju izložbe govorio je i svjedok gradnje KNUST-a, građevinski inženjer Zvonimir Žagar koji je surađivao u Africi s arhitektom Nebojšom Weinerom.
- Kompleks je sagrađen ljudskom snagom, sve se nosilo i gradilo rukama, scena je podsjećala na gradnju piramida u Egiptu. Sagrađen je od mješavine betona, i to u samo godinu dana, od početka do kraja, što je u i današnjem kontekstu nezamislivo - istaknuo je Žagar, koji je sastavio smjesu betona. Ovu temu, smatraju autorice, bilo bi zanimljivo dalje proširiti na aktivnost građevinskih poduzeća koja su upravo u istom periodu stekla status međunarodne prepoznatljivosti, a koja je njihovim istraživanjem tek donekle otvorena. Hidroelektra, Tehnika, Viadukt, Dalekovod, Monter, Elektroprojekt, Braća Kavurić, Pomgrad, Konstruktor, Melioracija, Tempo, Ivan Lavčević, Primorje, Industrogradnja i Ingra neka su od hrvatskih poduzeća koja su bila prisutna na tržištu zemalja u razvoju koje je bilo zahtjevno i konkurentno.
Posao u Etiopiji
Većina primjera prikazanih u izložbi vezana je uz tehničku suradnju, odnosno privrednu suradnju, no radi se o paleti angažmana koji nastaju u izuzetno raznolikim okolnostima. Pregled te raznolikosti integriran je u samoj koncepciji izložbe. Zato se uvid u relevantne afričke i azijske radove hrvatskih arhitekata ostvaruje kroz deset prikaza prostorno i sadržajno različitih tematskih cjelina. Pregled počinje prikazom rada Vlade Antolića kao stručnjaka tehničke pomoći Ujedinjenih naroda u zemljama jugoistočne Azije, čiji rani odlazak, 1953. godine, označava početak poslijeratnog međunarodnog djelovanja naših arhitekata. Niz se nastavlja projektima dvaju muzeja na Bliskom istoku, prvonagrađenim Nacionalnim muzejem arhitekata Bregovca i Richtera te drugoplasiranim natječajnim radom za Nacionalni muzej u Kuvajtu, arhitekta Bregovca. Treća cjelina prati rad arhitektice Dragice Crnković Očko u nekoliko afričkih zemalja. Sljedeća cjelina odnosi se na generalni urbanistički plan glavnog grada Gvineje koji je izrađen unutar Urbanističkog instituta Hrvatske.
Autor plana je arhitekt Radovan Miščević. Peta cjelina tematizira rad hrvatskih arhitekata unutar kampusa sveučilišta Kwame Nkrumah University of Science and Technology u Kumasiju. Tu je tijekom šezdesetih godina boravilo nekoliko naših arhitekata - Marasović, Ciko, Kalogjera, Weiner i ing. građevine Žagar - koji su svojim projektima snažno obilježili razvoj kampusa. Posebna cjelina je rad Branka Petrovića na mjestu glavnog arhitekta Ministarstva javnih radova i komunikacija Etiopije u Adis Abebi tijekom šezdesetih godina. Iduća cjelina se bavi eksportom industrijske arhitekture, zatim je prikazan mornarički sklop - vojna luka, remontno brodogradilište, komandna baza i stambeno naselje u Homsu s džamijom. Slijedi prikaz radova arhitekta Ivana Prtenjaka na južnim granicama Mediterana i, konačno, posljednja cjelina vezana za arhitektonsko-urbanističku tehničku pomoć na Zelenortskim otocima koja se realizirala krajem 70-ih i početkom 80-ih godina. Epilog izložbe tri su recentno izvedene škole u Africi, u Ruandi i Gani, kao mogući jedanaesti, odnosno jedan od prikaza baštine među narodne suradnje za budućnost.