Već gotovo trideset godina fotografkinja Mara Bratoš snima svoje tijelo, bez cenzure i bez uljepšavanja stvorivši jedan po mnogočemu jedinstven i impresivan opus koji je predstavila ovo ljeto u svom rodnom gradu.
Izložba pod nazivom "Istina" u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik okuplja izbor njezinih autoaktova kroz šest ciklusa nastalih od sredine devedesetih godina sve do danas - ‘Autoaktovi u šumi‘ (1995.), ‘Autoaktovi‘ (2005.), ‘Autoaktovi 2015‘ (2015.), ‘Ljubav i život žene‘ (2017.), ‘Autoportret s kćeri‘ (2021.) i ‘Pavla i Mara‘ (2022.). Ciklusi koji su zastupljeni na izložbi nastali su tijekom zadnjih dvadeset i sedam godina njezina rada iako, kako kaže fotografkinja, ona se fotografijom bavi i dulje od toga. No u svakom slučaju posjetitelji se na ovoj izložbi mogu, među ostalim, upoznati s njezinim počecima - prvim autoakatovima, u crno-bijeloj analognoj tehnici, koji su nastali u poratno vrijeme.
"Bila sam tada studentica zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti na odsjeku fotografije. Nije to bilo tipično vrijeme za studirati. S tim sam ciklusom diplomirala, tema je bila slobodna, a ja sam se uvijek htjela baviti aktom i tijelom. Otišla sam u šumu, na Tuškanac, i snimala. To je ta neka luda hrabrost tog vremena, mladost, devedesete, kad se to sve spoji... Sad to ne bih nikad napravila. Samoj sebi sam ulijetala u kadar, sjećam se, bilo je dosta zahtjevno. Nisu mi sve fotografije niti uspjele. U svakom slučaju taj ciklus reflektira nekakvo moje traženje tih godina i proživljavanje tog perioda".
Nije joj, priznaje, tada bio problem pokazati javnosti svoje posve nago tijelo no danas, s ovom distancom, ne zna da li bi se usudila. "S tim godinama možda i bih. Mladost je hrabrija od zrelih godina. Mladost je ta koja pomiče granice".
Za sve njezine cikluse, od prvog do zadnjeg, karakteristična je vrlo pomno razrađena kompozicija. Fotografije je uglavnom snimala sama, na daljinski okidač ili ulijetanjem u kadar, samo ponekad je imala asistenta.
"Nisam svaki ciklus snimala sama, recimo 2005. mi je asistent pomogao, no ja sam namjestila cijelu scenografiju s tapetama, stavila aparat na stativ, označila kut kadra, slikala test fotografiju svjetla, sjena i onda sam samo zamolila asistenta da okine u jednom trenutku. Bitno je iskustvo".
Iako u svom opusu ima i druge teme koje su je okupirale autoaktovi su na neki način obilježili njezin rad, čak i u trenutku kada je ostala trudna nastavila je snimati svoje tijelo. Bila je to ujedno i prekretnica u njezinom stvaralaštvu.
"Moram priznati da je ta serija s trudnoćom išla posve nesvjesno. Ali i sve druge moje serije, osim zadnje, bile su spontane. Imala sam nesvjestan poriv da ih želim raditi, nisam imala neki zadani koncept. Kada sam ostala trudna bilo mi je logično da ću se i dalje baviti svojim tijelom. I bilo mi je logično da snimim i fotografije nakon poroda na kojima se vidi ožiljak, rez".
Svoju trudnoću prikazala je vjerno, sa svim nesavršenostima tijela, za razliku od mnogih poznatih žena koje su također odlučile ovjekovječiti drugo stanje. Kako je poznato, svojevrsni trend fotografiranja vlastite trudnoće pokrenula je Demi Moore na čuvenoj fotografiji Annie Leibowitz za Vanity Fair, no Mara Bratoš pokazala je u svom ciklusu "Ljubav i život žene" drugačiji odnos prema tijelu i novu svijest o ženskoj ljepoti.
"I moje serije prije trudnoće rađene su bez ikakvog uljepšavanja. Nije mi nikad bio cilj da tijelo izgleda lijepo po nekim uvriježenim mjerilima. Na nekim mojim fotografijama se recimo vide ubodi komaraca ili ožiljci. Ja proučavam tijelo, ali ne s ciljem da ga mijenjam. Zato se izložba i zove ‘Istina‘. da sam na bilo koji drugi način pristupila, to ne bih bila ja".
U zadnja dva ciklusa Mara Bratoš više nije sama u kadru, pojavljuje se još jedna osoba, njezina kći Pavla. Scene su to, kako navodi kustosica izložbe Petra Golušić, suptilne mekoće, snage i profinjenosti.
"I to je nesvjesna priča za koju ću vidjeti kuda ide. Njoj je to već prirodno, stalno je okružena aparatima i kamerama, nije joj to ništa strano", zaključuje autorica.