“Nismo se dugo dvoumili kad smo dobili prijedlog Hrvatskog društva likovnih umjetnika da neki od autora oslikaju zidove u zatvoru.
Za mene je prijelomni trenutak bio kad sam otvorio prve skice i kad sam shvatio da je Lunarov rad inspirirao hit Stranglersa ‘No More Heroes’, benda koji je meni mnogo značio u formiranju tijekom odrastanja”, rekao nam je jučer upravitelj zatvora Remetinec Damir Čumpek dok smo obilazili oslikane zatvorske zidove.
Četiri autora, koji su inače prisutni i na sceni ulične umjetnosti, Slaven Kosanović Lunar, Goran Rakić na sceni poznatiji kao Chez 186, Dominik Vuković i Ivan Oštarčević Zgubljen, oslikali su dijelove muškog dijela zatvora u Remetincu.
Riječ je o javnim prostorima, dvorištu, hodniku, dnevnom boravku te ulaznom dijelu kojeg zatvorenici prvo vide kad ulaze u ovu ustanovu. Na suradnju ih je preko HDLU-a pozvala Melinda Šefčić, i sama likovna umjetnica, čiji se doktorat bavi upravo temom utjecaja umjetnosti na javne prostore.
Plava i bijela
Ispred zatvora, obitelji i prijatelji zatvorenika čekaju na posjete. Hodnici prostorija u kojima borave i koji vode do njihovih soba obojeni su pola plavo, a pola bijelo. Na jednom je zidu, dok smo prolazili, bila uvećana slika Venecije, San Marca i lagune. Neki su zatvorenici igrali stolni tenis u dvorištu, čuvar nam je rekao i da imaju koš za košarku, no trenutno je na popravku. Prilikom obilaska nismo se susreli sa zatvornicima.
Ivan Oštarčević Zgubljen oslikao je jedan od hodnika u zatvoru koji je dosta prometan, a kojim često prolaze i zatvorenici i zaposlenici ove ustanove.
Dominiraju motivi životinja, svaka od njih je u svojoj vlastitoj perspektivi. Kako je rekao sam umjetnik: “Želio sam naslikati nešto što bi djelovalo umirujuće, terapeutski, miroljubive životinje. Krenuo sam od prethistorije i naslikao neke biljojede dugih vratova za koje se smatra da su bili miroljubivi. Od današnjih vrsta životinja naslikao sam žirafe”. Umjetnici su na raspolaganju imali dva tjedna, a on je svoj rad dovršio u pet dana svakodnevno dolazeći u zatvor. Prolazili su pored njega policajci koji čuvaju unutrašnjost zatvora i sami zatvorenici, postavljali su pitanja poput: “Što radi?”, “Što će naslikati?”, “Koje boje koristi?” i slično.
Damir Čumpek, ravnatelj zatvora, kaže da mu je drago da zaposlenici koji ovdje rade već godinama u istom okruženju sada imaju drugačije vizure pred sobom. Rekao je da su zatvorenici dobro reagirali na radove, a da su “neki i sami kreativni, oni koji sudjeluju u sklopu programa UZOR znaju i sami slikati”.
Domahivali mu
Dominik Vuković nije dolazio u direktan kontakt sa zatvorenicima, uglavnom bi slikao sam ili bi mu društvo pravile kolegice iz HDLU-a. Njegov je dio, naime, omanji dnevni boravak. U boravku je prozor okrenut prema dvorištu i prema sobama u kojima su zatvorenici. Iznad je, na krovu, i žičana ograda koja se najbolje vidi kroz taj povišen prostor.
“Mogli smo vidjeti jedni druge, pa smo si domahivali. Najčešće su pokazivali na ruku, da im pokažem koliko je sati”, kaže. Mladi umjetnik, koji trenutačno ima izložbu u Laubi, oslikao je tri zida dnevnog boravka detaljima koji asociraju na djetinjstvo. Naći će se na njegovim crtežima bicikl, škola, cepelin u zraku...
Mnoštvo je detalja, moglo bi ih se dulje promatrati i neprekidno pronalaziti nešto novo. Sam umjetnik kaže da prihvaća svaku priliku da napravi nešto novo, a ovo mu je svakako bio izazov. “Naziv rada je ‘Pogled u bolje sutra’ i želio sam prikazati upravo taj pogled u bolje sutra, ali i pogled na prošlost, na neka bolje vremena, slobodu, djetinjstvo. Činilo mi se to prikladnom temom za ovu prostoriju koju sam ja oslikao”, istaknuo je Vuković.
Do Lunarovog rada hodali smo kroz poprilično dugačak hodnik, njegov rad krasi dvorište. Sam je, kaže, odabrao ovu lokaciju. Mural je viši od dva metra, ne zna ni sam točne dimenzije. Inspiracija su, dakle, Stranglersi, koje je spomenuo i upravitelj zatvora, a naslov rada “Heroes” izvučen je iz njihove pjesme “No More Heroes”: “Sam me naslov pjesme inspirirao. Tema slike je grad kojemu nedostaje heroja. Pitam se gdje su oni, pa potom postavljam pitanje što se ovim ljudima dogodilo da su završili u zatvoru.
Temelj rada je neka elementarna ljudskost, neka empatija. U smislu motiva, oslanjam se na svoj prepoznatljiv rukopis, na tragu je mojeg dosadašnjeg rada, dominiraju nagnute građevine. Inače imam veći, bogatiji, šareniji kolorit, a sada je paleta nešto tiša, reduciranija, ima nijansi ljubičaste, sive. Iznad je žuto sunce koje se smiješi i tako daje dašak topline, nade”, objašnjava Slaven Kosanović Lunar.
A prvo što će zatvorenici vidjeti kad uđu u zatvor ili zadnje što će vidjeti kad iz njega izlaze, pastelni je pejzaž kojeg je oslikao Goran Rakić, Chez 186. Zadržali smo se neko vrijeme pred ovim radom. Dok nam je umjetnik objašnjavao motive, kombiji su vani već čekali da uvezu zatvorenike. Zbog činjenice da je ovaj rad prvi kojeg će zatvorenici ugledati, ovaj je umjetnik, kako nam kaže, osjećao dodatnu odgovornost. Dominiraju oblaci, priroda, a kako kaže Rakić: “Zove se ‘Refleksija slobode’, iako je naziv zapravo nastao kasnije.
Slikao sam pejzaže, neke izlomljene momente, kao u staklu, u ogledalu. Za sam su mi rad trebala dva dana”. Zašto pastelne boje? “Zato što imaju jedan smirujući efekt, oku su ugodne.” Komentari koje su dobivali od zatvorenika, složit će se sva četvorica, vrlo su slični onima kada slikaju na ulici. Kako kaže Lunar: “U principu su pitanja koja su mi postavljali zatvorenici vrlo slična onima na koja smo navikli, primjerice, kad vam netko priđe i na ulici pita plaća li nam netko rad, koliko košta kantica boje, što slikamo. Ljudi često kažu da im je u redu kada se radi na ovaj način, no ne vole da se šara bez veze”.
Žena s idejom
Umjetnica Melinda Šefčić, koja je inicirala projekt, i sama je imala prilike oslikati zatvor u sklopu projekta “Uzorna kaznionica”. S kolegicama Monikom Meglić, Anom Ratković Sobota i Vidom Meić oslikala je zatvorske prostore Kaznionice i zatvora u Požegi, u kojima borave isključivo žene.
Budući da se već godinama bavi ovom temom, napomenula je da je važno da motivi budu neutralni, proučila je na koji način simbolika utječe na promatrača i slično. U nekoliko europskih i američkih zemalja postoje slični programi, a ona ih je prva pokrenula kod nas. Ovu je slikaricu šira javnost upoznala, podsjetimo, preko projekta oslikavanja bolnice na Rebru.
Naziv novog projekta je “Revitalizacija zatvorskog prostora umjetnošću”, a provodi se u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika, Ministarstva pravosuđa, Europske unije CreArt 2.0, a surađivalo je još nekoliko institucija.
Prije samog obilaska, održana je i tiskovna konferencija, na kojoj su govorili i Jana Špero, pomoćnica ministra pravosuđa, te Ivana Andabaka, ravnateljica HDLU-a, koja je rekla da im je, među ostalim, “želja obraćati se umjetnošću široj publici koja nije isključivo galerijska”.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....