U kasnom 17. stoljeću talijanski aristokrat bio je skandaliziran portretom gole žene u njegovoj palači te je inzistirao da se njezino tijelo prekrije strateški postavljenim velovima i draperijama. Sada, nakon više od 300 godina, zahvaljujući digitalnoj tehnologiji i drugim modernim alatima, ljubitelji umjetnosti mogu zaviriti ispod uskovitlane tkanine i vidjeti izvornu baroknu sliku, gole grudi i sve ostalo.
Riječ je o ulju na platnu pod nazivom "Allegoria dell‘Inclinazione" Artemisije Gentileschi iz 1616. godine koja u svojoj originalnoj, necenzuriranoj verziji prikazuje golu mladu ženu koja sjedi na vrhu oblaka i drži kompas, sa zvijezdom kao vodičem. Djelo se u originalnom obliku pojavljuje virtualno na izložbi "Artemisia u Michelangelovu muzeju" u Firenci, u palači Casa Buonarroti, nekoć Michelangelovu domu, a sada muzeju i spomeniku životu i djelu renesansnog majstora.
Izvorna kompozicija otkrivena je kroz jednogodišnji projekt Artemisia UpClose koji je koristio najnapredniju tehnologiju za proučavanje slike i njezinu restauraciju.
Ta se slika smatra prvim frontalnim aktom žene, prema riječima Linde Falcone, koordinatorice projekta. "Žena koja slika golu ženu i stvara ono što se smatra idealiziranim autoportretom to je djelo učinila još jedinstvenijim i kontroverznijim."
Artemisia Gentileschi (Rim, 8. srpnja 1593. - Napulj, oko 1656.) jedna je od najuspješnijih umjetnica 17. stoljeća, prva žena koja je primljena na umjetničku akademiju i danas slovi za pionirku feminizma. Za svoja je djela često birala teme koje dočaravaju njezin osjećaj bijesa nakon što ju je silovao jedan od prijatelja njezina oca umjetnika. Mnoge Artemisijine slike prikazuju žene iz mitova, alegorija i Biblije, a neke od njezinih najpoznatijih tema su "Suzana i starci" (osobito verzija iz 1610. u Pommersfeldenu), "Judita ubija Holoferna" (verzija iz 1614. - 1620. u Galeriji Uffizi) te "Judita i njezina sluškinja" (verzija iz 1625. u Detroitu, Institut za umjetnost).
Sliku "Allegoria dell‘Inclinazione" naručio je od nje Michelangelov pranećak Michelangelo Buonarroti Mlađi za strop u palači Casa Buonarroti gdje je Michelangelova obitelj nastavila živjeti nakon umjetnikove smrti 1564. Otprilike 50 godina nakon što je Gentileschi dovršila djelo, nećak Michelangela Buonarrotija Mlađeg, Leonardo, dao je akt u prirodnoj veličini skinuti sa stropa kako bi ga cenzurirao drugi slikar, Baldassarre Franceschini poznat kao "Il Volterrano". "Leonardo je smatrao da je slika previše nestašna", rekla je za BBC News Elizabeth Wicks, glavna konzervatorica na projektu.
"Dijelove je dao prekriti kako bi zaštitio čednost ženskih članova obitelji u domu koji je naslijedio."
Ova slika je Artemisiju Gentileschi lansirala na firentinsku kulturnu scenu. Kada ju je počela slikati, bila je u ranim 20-ima te u petom mjesecu trudnoće. Na izložbi publika može, uz originalnu, vidjeti virtualnu verziju i cenzuriranu sliku privremeno uklonjenu sa stropa palače.
Pretpostavlja se da je Artemisia Gentileschi na tom svom djelu, iz kojeg u njegovoj izvornoj verziji pršti "uznemirujuća senzualnost", zapravo naslikala autoportret.
Ovako o slici piše Alexandra Lapierre u svom romanu o Artemisiji:
«[...] tražeći od nje sliku za strop, jasno je formulirao ikonografski program: želio je da predstavlja odvažnu mladu ženu, koja je razodjevena i utjelovljuje alegoriju inklinacije, alegoriju sve umjetničke sklonosti božanskog Michelangela. S uznemirujućom slobodom, Artemisia se prikazala potpuno gola. Predmet ljudske žudnje i predmet vlastitih slika, ona je u ovom djelu istovremeno pokazala ljepotu svog tijela i genijalnost svog kista".
U restauraciju slike bio je uključen međunarodni tim konzervatora, kustosa i povjesničara umjetnosti koji su tijekom projekta otkrili i neke tajne koje skriva ovo Artemisijino djelo.
"Mogućnost ‘razotkrivanja‘ figure, koju je izvorno naslikala Artemisia, pretvorila je ‘običnu‘ restauraciju u otkrivanje žene iza vela", rekao je Wayne McArdle, suosnivač Calliope Arts. Ta je neprofitna zaklada sa sjedištem u Londonu i Firenci susponzorirala projekt Artemisia UpClose u partnerstvu s engleskim kolekcionarom umjetnina i filantropom Christianom Levettom. Projekt je, međutim, razotkrio izvornu sliku virtualno, ali ne i fizički, iz dva razloga.
"Prvo, uklanjanje debelih slojeva uljane boje koju je Il Volterrano nanio manje od pet desetljeća nakon originala moglo bi ugroziti Artemisijine delikatne glazure neposredno ispod boje", navela je glavna konzervatorica Elizabeth Wicks u izjavi. "Drugo, veo je naslikao važan kasnobarokni umjetnik i sada su dio povijesti slike." Kao rezultat ove strategije, restauratorski znanstvenici pregledali su sliku na nanometarskoj razini, koristeći reflektograf za promatranje točaka na kojima se umjetnica predomislila (pentimenti), kao i rendgensku snimku. Kemijska analiza također je pokazala koliko je štedljivo Gentileschi koristila pigment lapis lazuli. Restauratorskim zahvatom otkriven je pupak figure koji prije nije bio vidljiv, kao i otisak prsta na potkoljenici figure.
"Otisak prsta je napravljen kada je originalna boja bila mokra, a vrlo je vjerojatno da je to Artemisia sama", rekla je Wicks, koja je došla do otkrića. Projekt je također tema nove knjige na engleskom jeziku koju je objavio Florentine Press, iz serije publikacija na talijanskom jeziku pod naslovom "Buonarrotiana" (2023.), kao i niz predavanja. "Želimo učiniti Artemisiju Gentileschi poznatim imenom i pobuditi interes za njezina revolucionarna umjetnička djela", izjavila je Margie MacKinnon, suosnivačica Calliope Arts. "Njezina je životna priča tako dramatična, njezine slike tako moćne, a njezina postignuća tako impresivna da se ljudi pitaju: ‘Zašto nismo prije čuli za nju i koje su druge umjetnice za koje bismo trebali znati?‘"
U Genovi se trenutačno održava velika izložba posvećena ovoj umjetnici. Pod nazivom "Artemisia Gentileschi, hrabrost i strast", prikazuje 50 remek-djela prikupljenih iz Europe i Sjedinjenih Država, od njezinih ranih djela pod utjecajem Caravaggia do njezinih kasnijih slika koje spadaju u sam vrh talijanskog baroka. "Zajednička nit je, bez sumnje, život i karijera iznimne žene koja je poput svih žena svog vremena imala poteškoća da postane profesionalac", kaže kustos Costantino D‘Orazio. "Artemisia, kći Orazija Gentileschija, počinje učiti slikarstvo kod kuće, ali nakon što je silovana, otežan joj je bio put da stekne javnu afirmaciju. "Ona će uspjeti isključivo zahvaljujući svom talentu koji će je odvesti da radi za obitelj Medici i kralja Engleske." Na izložbi je naglašen njezin odnos s ocem i genovskim umjetnicima, a posebno s Caravaggiom koji je bio njezin zaštitnik i guru.