MONOGRAFIJA O SLIKARU

Umjetnik kojeg proganja pitanje ljudske sudbine

 Boris Kovačev/CROPIX

Na slici su muškarac i žena. U rukama drže palice, gledaju negdje izvan slike, nekoga traže. Na prvi pogled djeluju bijesno, no zapravo su uplašeni i zabrinuti.

Slika nastaje na temelju priče koju je umjetnik Zoltan Novak, i sam otac tinejdžera, nedavno čuo. O roditeljima koji su se dosjetili učiniti ono što sustav, čini se, ne može i na svoju inicijativu krenuli u obračun s lokalnim dilerima koji obilaze dječja igrališta. Na slici su dva posve jednaka para, njihove su figure, naime, simboli. Lica im nemaju portretne deskripcije. Gesta je vidljiva samo na mjestima na kojima se daju naznake drame koja će se po svojoj prilici ubrzo odviti. Ovako izgleda najnovija slika u ateljeu Zoltana Novaka. Najpoznatiji je po slikama u kojima glavnu ulogu ima “Šetač”, melankolik koji korača gradskim ulicama s cigaretom u ulici, dok se u pozadini odvijaju dramatična zbivanja. No u poslijednje je vrijeme, kako i sam kaže, prešao “iz prvog u treće lice”.

Talentirani student

Zoltanu Novaku upravo je izašla opsežna monografija , izdavač je Kontura, a o njegovoj umjetnosti piše Igor Zidić, koji među ostalim bilježi: “Prepoznajem vrijednosti do kojih mi je itekako stalo, razabirem suosjećanje s ljudima, vidim da ga proganja pojam ljudske sudbine”. Novak je rođen 1963. godine, a monografiju je dobio u petom desetljeću života. Profesor je na Likovnoj akademiji. Predstavljao nas je i na Venecijanskom bijenalu. Likovnu akademiju upisao je osamdesetih. Odmah se pročula priča o talentiranom mladom slikaru pa još dok nije bio završio ALU dobiva svoju prvu samostalnu izložbu, i to u galeriji Forum, koja je u to doba jedan od najprestižnijih izlagačkih prostora.

Ako se listaju rani radovi u monografiji iz tog razdoblja, jasno je i zašto je Novak imao takav tretman.

A najdojmljiviji rad tog vremena naznačuje tematski ono što će se dalje odvijati u njegovoj umjetnosti. Ulje na papiru zove se “Šetnja” i prikazuje postariji par kako korača, ali nisu zajedno u toj šetnji; udaljeni su jedno od drugog, on joj je čak okrenuo leđa.

Koloristički su akcenti njezina žuta haljina, i njegova crvena majica, sve je ostalo u sivožutim tonovima. Iako je kasnije eksperimentirao u nekoliko pravaca, lik “Šetača” već se ponovno javlja početkom devedesetih. Ponekad je u paru, najčešće je sam, pogrbljen, melankoličan, mračan...

Stripovske epizode

Grad kroz koji “Šetač” prolazi često je prostor borbe, nelagode. U pozadini ove na znak svedene figure odvijaju se događaji, često brutalni: ubojstva, nasilje, ali i seks, ljubav... Cijeli svoj umjetnički život Novak razvija sustav znakova. A likovi su na platnu postavljeni kao u stripovskim epizodama.

Podsjetimo, ti su likovi nekoliko puta izašli s platna u treću dimenziju pa su tako bili postavljeni kao velike, crne, prijeteće siluete i u garaži na Kvatriću ili kao instalacije na pročelju Muzeja za umjetnost i obrt. Oko njih su se tako isprepletale ulice, odvijala se gradska vreva, zapravo kao i na slikama s kojih su bili “izrezani”.

Jedan od zanimljivijih novijih radova u monografiji zove se “Murakamijev ekran”. Nazvan je prema Murakamijevu romanu “Kad padne noć”. Bračni par neprestano gleda nasilje na televiziji, a iza njih, u pozadini, odvija se stvarno nasilje. No oni to ne primjećuju, zadubljeni su u sliku na ekranu... A njihove depersonalizirane figure označavaju početak kraja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. studeni 2024 01:46