U prošloj sam rubrici najavljivala Almissa Open Art, četrnaesti po redu festival suvremene umjetnosti u Omišu. Kustos je Ivan Mesek, umjetnik koji je svojedobno bio i na čelu Gradskog muzeja Varaždin, te kraće vrijeme i politički angažiran (dogradonačelnik Varaždina). Od svih performansa koji su izvedeni proteklog tjedna, a festival se temelji prvenstveno na ovoj grani umjetnosti, Mesekov mi je vizualno bio najupečatljiviji. Umjetnik je, naime, postavio ležaljku između dvije kamene konzole koje spajaju kamene kuće u uličici u ovom gradu. Došao je, skinuo se i ljestvama se popeo na ležaljku. Ljestve su, potom, pomaknute. Sam će nam umjetnik opisati na sljedeći način što se događalo: "ležao sam opušteno gol gledajući u nebo,dok sam dolje ostavio gužvu turista, zvukova, cike…nakon sat vremena obukao sam gaće, sišao s ležaljke,obukao se i vratio u uzurbanost svakodnevnice". Tema je, Almissa Open Arta, naime, bila "(samo)izlječenje" i rad je prikaz traženja unutarnjeg mira u užurbanom i divljem svijetu. Rad izveden u Omišu je završio i na Facebok stranici Dnevna doza prosječnog Dalmatinca, duhovito se komentiralo: "Kad iznajmiš sve strancima".
Podsjetilo nas je to na još jedan umjetnikov rad, kojim je tražio utočište na užurbanim ulicama New Yorka, bilo je to prije desetak i nešto više godina, kada je tamo bio na umjetničkoj rezidenciji.
Naime, ispred kuće u kojoj je stanovao u Brooklynu, na sunčan i vruć dan, umjetnik je izašao s ligeštulom i fotografijom ispod jedne ruke, i CD playerom u drugoj ruci. Ispružio je ligeštul, legao je udobno na njega u mornarskim kupaćim gaćicama, pustio je zvuk cvrčaka s CD-a, ispred sebe je stavio uvećanu fotografiju mora ispred Dubrovnika koju mu je iz Hrvatske poslao prijatelj. Onda je prekrižio ruke pa udobno odmarao...