Čitav planet danas je kafkijanski, kaže mi Boris Bućan, sve ovo što živimo ima veze s Kafkom, pogledajte, uostalom, oko sebe.
Razgovaramo o njegovu plakatu "Prvi dan nakon bolesti gospodina K.".
- Sva sreća da je Kafka pobjegao ovim netalentiranim piscima, onima koji bi ga prokazali kad čuju riječ kultura i odmah se hvataju za pištolj. Mogu popizditi koliko žele, predvidio ih je i nije imao ništa od toga - dodaje Bućan.
Razlog zašto ga pitamo baš za ovaj plakat, koji govori o bolesti gospodina K., odnosno prvom danu nakon što je bolest prebrodio, slavljeničke je prirode.
Naime, Bućan je jedan od umjetnika čiji će se radovi moći pogledati na izložbi "Breaking into Colour", a izlaže uz imena kao što su Vincent Van Gogh, Yves Klein, Piet Mondrian, Takashi Murakami, Mart Rothko i ostali.
Riječ je o nekima od najpoznatijih umjetnika svijeta.
- Biti u društvu Van Gogha je ideal svakog slikara. Picasso je rekao da smo nakon Van Gogha svi amateri. Portreta i prirode slikalo se mnogo, ali kad netko naslika cipelu, onda vidite da se radi o strašno originalnom slikaru. S njegovih slika izvire neka jaka energija, pred njima zanijemite. Ako dođete u Muzej d'Orsay u Parizu, uvijek je najviše ljudi pred Van Goghovim djelima. Publika nagrađuje njegovu opsesiju slikanjem, tu njegovu opsjednutost - govori u telefonskom razgovoru Boris Bućan. U mailu će potom napisati kako je izložba, kao i imena uz koja izlaže, "prilika da se otvori šampanjac i proslavi".
Nažalost, ne možemo se naći radi pandemije, dopisujemo se mailom, a na moja pitanja Bućan odgovara na način na koji nisam dugo vidjela: sve ispiše rukom, pa fotografira i pošalje. A uz to me i pita: "Možete li vi to uopće čitati, ja nemam ništa drugo, ni mašinu Olivetti, ni Appleov kompjuter?"
Izložbu organizira VOMA, Virtual Online Museum of Art, a pokrenula ju je poznata Galerija Zero, koja ima podružnice u nekoliko svjetskih metropola, od Londona do Rima. Ova izložba kreće iz londonske podružnice. Na pitanje kako su došli do njegovih radova, Bućan odgovara: "Preko jednog kolekcionara koji povremeno boravi u britanskoj prijestolnici". Umjetnici koji izlažu imaju različit pristup boji. Klein je slikao isključivo plavom, Rothko je slikao geometrijske apstrakcije, zbog kojih je postao i jedan od najskuplje prodavanih slikara na svijetu - jednu je njegovu sliku ruski milijarder kupio za gotovo 200 milijuna dolara - dok se japanski umjetnik Murakami bavi šarenim, veselim apstrakcijama.
Nekoliko je izložbi koje se paralelno mogu pogledati preko VOMA-e, a jedna je od njih rekonstrukcija izložbe onih djela koje su nacisti proglasili izopačenom umjetnošću, među kojima su slike Otta Dixa, Georgea Grosza i Henrija Matissea, a izložili su ih u Münchenu 1937. godine. Još se neko vrijeme potom mogu pogledati i plesačice Henrija de Toulouse-Lautreca. Na jednoj se, pak, izložbi bave temom tijela u umjetnosti, pa izlažu radove od Sandra Botticellija do Fride Kahlo i Rubensa, dok je Bućanov rad pokazan, dakle, na izložbi koja govori o boji.
Drugi Bućanov plakat koji se pokazuje na nadolazećoj izložbi nosi naziv "Roko i Cicibela", nastao je uz djelo kroničara Splita Miljenka Smoje, za istoimenu predstavu o siromašnim ljubavnicima iz staroga Splita koji su sve nedaće prebrodili zajedno zahvaljujući svojoj ljubavi. Po Smojinu je scenariju, nastalom na temelju istinitog događaja, snimljen i film, a njegove je ljubavnike, podsjetimo, opjevao i Oliver Dragojević. No, Bućanov je plakat uz predstavu bez protagonista, apstraktan je. U to doba je često surađivao sa splitskim HNK, a neki su od njegovih radova i zabranjeni.
Kako govori Bućan, rad je nastao na sljedeći način.
- Nešto mi je sinulo da mora izgledati ovako. Uzeo sam uzorke s japanskog kimona i dogodilo se ovo djelo - kaže. Često se može vidjeti i na instagramskim stranicama njujorškog Muzeja moderne umjetnosti. Nalazi se u društvu hipijevskih plakata. I dečki koji su radili te plakate su umrli.
Naime, podsjetimo da je u novom stalnom postavu MoMA-e Bućan bio jedini od hrvatskih umjetnika koji su bili zastupljeni, poslije mu se pridružilo još nekoliko kolega iz Hrvatske, no ostat će, među ostalim, upamćen u povijesti i kao prvi hrvatski umjetnik u stalnom postavu njujorške MoMA-e.
Bućana, dalje, pitamo za izložbu o boji, koja se sutra otvara.
- Izlažem sa slikarima koji su izraziti koloristi. No, možda je crna slika Ada Reinhardta trebala biti jedina, kad govorimo o toj temi, radim jednu sliku.
Koliko se online može doživjeti izložba, pitanje je o kojemu se poprilično govorilo posljednjih mjeseci. Naime, osim ako nisu otvorene u matičnim zemljama i ako te zemlje nemaju restrikcije vezane uz pandemiju i na području kulture, nemamo ni baš prilike vidjeti uživo umjetnička djela. Pitamo o tome i Bućana.
- Kad dođete pred original, otvaraju se deseti svjetovi. Uživo vas energija neke slike može baciti u trans, oduševiti do fizičke boli. Online, možete reći je li slika dobra ili nije, a ne više od toga. Način na koji je Van Gogh slikao travu, morate uživo vidjeti - govori jedan od naših najvećih živućih umjetnika, u ekskluzivnom intervjuu za Jutarnji, a vezano uz današnje otvorenje izložbe na kojoj izlaže, dakle, bok uz bok s Van Goghom.
Kada smo pisali o uvrštenju njegovih djela u postav MoMA-e, ovaj nam je umjetnik, koji je ujedno i velik erudit, rekao u šali: "Kad mi je Mirko Ilić javio da sam uvršten u stalni postav njujorškog Muzeja moderne umjetnosti, prvo čega sam se sjetio bio je roman Pierrea La Murea 'Moulin Rogue' koji opisuje biografiju Henrija Toulousea-Lautreca.
U knjizi piše da je taj umjetnik dan prije svoje smrti uvršten u stalni postav pariškog Louvrea, a pritom se opisuje koliko mu je to bilo važno. Kod mene su malo uranili, dvije do tri godine, no svejedno mi to puno znači. Oduševljen sam ovom informacijom."
Tri su plakata u MoMA-i također nastala kao plod suradnje na području kulture. Dva za Zagrebačke simfoničare i Zbor RTZ-a, s kojima je tih godina često surađivao. Plakat s trešnjama nastao je uz izvedbu opusa Gustava Mahlera, a treći je ponovno za Hrvatsko narodno kazalište Split, no za izvedbu "Areteja" prema Miroslavu Krleži. Podsjetimo i da su Bućanova trideset tri djela, među tri stotine odabranih, pokazana i na izložbi "The World Goes Pop", u čuvenoj londonskoj galeriji Tate Modern.
Riječ je o djelima iz umjetnikove pop-faze, kada je riječ ART smještao u logotipove tada najvećih svjetskih kompanija, odnosno u njima i na znakovima svima poznatih brendova pronalazio bi slova "ART" i istaknuo ih posebnim oblikovanjem (Ford, Swissair, KLM i slično).
Bućan je karijeru započeo kao konceptualni umjetnik, dugi niz godina bavio se grafičkim dizajnom, plodan je, iznimno su hvaljene njegove slike koje je na godišnjoj bazi izlagao u Gliptoteci HAZU. Oštar je na jeziku. - Nemam problema s velikim umjetnicima, no u ovoj sredini, s malim umjetnicima, imam ogromne probleme - rekao mi je u jednom intervjuu.
Struka ga hvali, pa i Vera Horvat Pintarić, naša najutjecajnija teoretičarka, koja nije uvijek jaka u pohvalama, a koja mi je jednom prigodom rekla: "Boris Bućan valjda je naš jedini suvremeni slikar europskog ranga. Jako je važno promatrati i s kojom lakoćom stvara."
Bućanu će ovih dana biti rođendan. Rođen je u Zagrebu 15. ožujka 1947. godine.
Prvo u karijeri privlači pozornost plakatima za Galeriju Studentskog centra i Dramsko kazalište Gavella, a tada se bavi i performansima. Danas najčešće stvara djela koja su kombinacija slike i riječi. Rad "Prvi dan nakon bolesti gospodina K." srodan je, djelomice, umjetnikovu najpoznatijem dosadašnjem radu "Žar ptica", posvuda lako prepoznatljivoj crno-bijeloj erotiziranoj figuri ptice u crvenim štiklama uz vlati trave, koja je svojedobno bila na naslovnici izložbe najpoznatijih plakata svijeta, a u organizaciji londonskog muzeja Victoria & Albert.
Naslov je izložbe bio, podsjetimo, "Moć plakata, od 1870. do danas". I jednim i drugim plakatom dominiraju, naime, stilizirane biljke.