Prije ruske vojne agresije u Ukrajini Yulia i Yuri Sirenko tek su se uselili u novi stan. Većinu vremena bili su zaposleni oko preuređenja i pripremanja svoje šestogodišnje kćeri Vasye za prvi razred. No, preko noći, rat im je preokrenuo život.
Yulia je uzela kćer i svekrvu te pobjegla u Berlin kod svoje prijateljice ukrajinske scenografkinje Ksenyje Kazimirove. Jurij se pak vratio u Harkiv gdje se nakon mjesec dana volontiranja pridružio obrambenoj vojsci. No, Yulia je znala da se mora vratiti kući kako bi pomogla svom mužu i zemlji. Iako voli Berlin i Europu shvatila je da tamo ne želi provesti ostatak života. Njezin je dom u Ukrajini.
Nakon mjesec dana, Yulijina kći i svekrva pridružile su joj se u Lavovu. "Ako se nešto i dogodi, granica je blizu i možemo otići", mislila je. Ovih dana Yulia je ne relaciji između Lavova i Harkiva, skuplja novac i opskrbljuje vojsku automobilima, radijima, hranom i lijekovima. Suprug joj šalje poruku kad je može vidjeti, kaže joj dan i lokaciju, često je to grad u kojem nikad nije bila, kako bi mogla doći i biti s njim bar na kratko.
Svoju osmu godišnjicu braka i šesti rođendan njihove kćeri Yulia i Yuri proveli su odvojeno, ali dobili su zato jedan poseban dar od svoje prijateljice Kazimirove: sliku koja slavi njihovu ljubav.
Kazimirova je zajedno s ruskim umjetnikom s berlinskom adresom Andreyem Kezzynom došla na ideju da ispriča njihovu ljubavnu priču kroz umjetnost, točnije rad u mediju fotografije, a novac od prodaje otisaka donirat će se Yurinoj brigadi.
"Ovo je djelo napravljeno kao podsjetnik na rat u Ukrajini. Da vas navede da donirate i pomognete", zapisala je Kazimirova u postu na svom Instagram profilu uz fotografije sa seta snimanja. "Rat se trenutno događa u samom srcu Europe. Rusija želi uništiti živote i oduzeti slobodu svakog Ukrajinca. Ako Ukrajina ne pobjedi, rat neće prestati. Bit ćemo vam jako zahvalni ako odlučite nam pomoći na ovoj našoj misiji da zaustavimo rat i da Ukrajina pobjedi."
Andrey Kezzyn inače zadnjih desetak godina stvara fotografije koje opisuje kao "postmoderne kopije Klimta". Prva ideja za ratnu verziju Klimtove slavne slike "Poljubac" došla mu je još 2014., kada je Rusija anektirala Krim. U to je vrijeme živio u Sankt Peterburgu s obitelji. Uznemiravala ga je agresivna retorika koja je tada zavladala ruskom televizijom no kap koja je prelila čašu bio je trenutak kada se njegov sin jednog dana vratio iz škole i zamolio ga da mu kupi "telnjašku", prugastu potkošulju koju nose ruski vojnici, za paradu na kojoj su on i njegovi kolege iz razreda morali pjevati vojnu himnu. "Tada sam znao da moramo napustiti Rusiju", rekao je Kezzyn u razgovoru za The Art Newspaper. On i njegova supruga zatražili su potom umjetničke vize i sa svoje dvoje djece preselili se u Berlin.
Za djelo posvećeno ukrajinskom paru angažirao je dva modela koji izgledaju kao Yulia i Yuri. Žena, koja podsjeća na crvenokosu ženu na Klimtovoj slici, nosi zlatnu haljinu dok je muškarac u vojnoj odori. Na slici se par ljubi ispod zlatnog pokrivača, a umjesto da stoje u polju cvijeća, poput Klimtova originala, par se skriva u baraci s plavim zidovima — žuta i plava predstavljaju boje ukrajinske zastave.
"Kada sam vidjela sliku, odmah sam se prepoznala na njoj. Moj suprug i ja smo se toliko puta opraštali - na granici, u Ukrajini kada je on otišao u vojsku. Imali smo toliko posljednjih poljubaca, ne znajući koji će uistinu biti posljednji", izjavila je Yulia.