Teško je zamisliti plakat koji je predstavio vedriju stranu socijalizma od onoga "Mladost, stvaralaštvo, socijalizam" koji je napravio Boris Dogan. Četvero mladih, dva mladića i dvije djevojke, hodaju prema promatraču, autoru fotografije (u ovom slučaju to je kultni Tošo Dabac). Jednak se motiv ponavlja u pozadini, triput, a u tom slučaju nose i crvene zastave. Jedan je to od motiva koji će se moći pogledati u Galeriji HDD-a u Zagrebu. Iz šezdesetih je godina i plakat s radnicima "Proizvajamo upravljamo", a fotograf je također Tošo Dabac.
Bila mi je poznata i naslovnica za knjigu Lorcinih pjesama "Umro od ljubavi", no nisam znala da je naslovnicu radio Dogan: prikazuje goluba s cvijetom u kljunu, uz glavu žene, melankonična je i posve drukčija predznaka od spomenutog socijalističkog plakata. Zapravo je teško naći jedan rukopis jer je mnogo toga radio, različito im je pristupao. Recimo, kad kazalište Komedija daje predstavu "Barun Trenk", on ga crta gotovo dječjim crtežom, golemog brka, kako stoji na građevinama.
Autorica izložbe "Boris Dogan - slikar u grafičkom dizajnu" je Lovorka Magaš Bilandžić. Ova mi je kustosica iznova otkrila opus Sergija Glumca i natjerala da ga gledam drugim očima, vjerujem da mnogi dijele isto mišljenje. Izložba uključuje brojne Doganove plakate, više od 100 knjiga, časopisa i izbor ilustracija iz izdanja za djecu i mladež te primjere slikarstva i grafike posuđene od niza javnih institucija i privatnih kolekcionara. Ovom retrospektivom Doganova dizajnerskog djelovanja, koju autorski potpisuje dr. sc. Lovorka Magaš Bilandžić, ujedno se obilježava i 100-godišnjica umjetnikova rođenja.
Dogan je bio slikar, grafičar, grafički dizajner, ilustrator i scenograf. Međutim, njegovim se opusom još valja baviti.
Autorica, tako, upozorava: "Iako je od kraja 1940-ih aktivno djelovao u domeni grafičkog dizajna, oblikovao stotinjak plakata za različite naručitelje te intenzivno surađivao s vodećim izdavačkim kućama u Hrvatskoj i opremio oko tisuću knjiga, taj segment njegova opusa do sada nije bio detaljnije razmatran niti integralno prezentiran javnosti u formi izložbe".
Dogan se umjetnošću počeo baviti u partizanima tijekom Drugoga svjetskog rata, godine 1946. upisao je slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, usavršavao se u specijalki Ljube Babića, godinama je surađivao s Majstorskom radionicom Krste Hegedušića i bio član grupe Mart. Na umjetničkoj sceni aktivno je djelovao od druge polovice 1940-ih.
Od 1950-ih do 1980-ih realizirao je brojne plakate za različite naručitelje - od festivala i kulturnih institucija poput muzeja (Povijesni muzej Hrvatske/Muzej revolucije naroda Hrvatske, Hrvatski školski muzej) i kazališta (Komedija, Hrvatsko narodno kazalište, Zagrebačko kazalište mladih, Satiričko kazalište Jazavac) do rješenja propagandnog karaktera (Mladost - stvaralaštvo - socijalizam, Omladina glasa) - te oblikovao i ilustrirao knjige niza istaknutih nakladnika (Zora, Epoha, Kultura, Naprijed, Matica hrvatska, Školska knjiga itd.) i vizualno definirao neke od njihovih prepoznatljivih biblioteka.
Zanimljivo je da Doganovu obljetnicu paralelno obilježavaju i u HAZU, kustosica je Vesna Kedmenec Križić. Izložba "Fantastični svijet Borisa Dogana" predstavlja djela iz domene grafičkog i plakatnog oblikovanja objedinjenih u izboru radova nastalih tijekom 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća, a riječ je o manje poznatom segmentu umjetnikova stvaralaštva koji je bio sporadično i rijetko izlagan. Na njima se, pak, prikazuje umjetnikova preokupacija nadrealnom tematikom.
U umjetnikovoj biografiji na stranici "Mreža dizajna", uz ostalo, piše: "Boris Dogan, slikar i dizajner, rođen je 1923. godine u Zagrebu, gdje upisuje i pohađa građansku školu, no zbog slabog materijalnog stanja roditelja bio je prisiljen prekinuti školovanje 1940. godine. Partizanskom pokretu priključuje se 1943. godine. Nakon rata nastavlja školovanje te 1945. godine završava gimnaziju, a naredne godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, koju završava 1950. godine. Po završetku akademije, do 1952. pohađa specijalku kod Ljube Babića, da bi potom postao suradnik u radionici K. Hegedušića, gdje se zadržao do 1960. Godine 1957. postaje članom slikarske grupe Mart. Na studijskim boravcima bio je u nekolicini europskih zemalja te u SAD-u. Bio je aktivan i u sferi politike te je od 1974. do 1978. bio na mjestu potpredsjednika Skupštine grada Zagreba, zaduženog za kulturu...".