Svete slike umjetnika burnih života

Pontormo je patio od paranoje, pa je imao zazidana vrata, i u kuću se penjao ljestvama, Caravaggio je postao ubojica nakon kavanske svađe, a zamalo i Sebastiano Ricci. Naime, povijest je zabilježila da je djevojku koja je s njim ostala u drugom stanju pokušao otrovati da ju ne mora oženiti. Nije uspio, pa ju je naposlijetku i oženio, a iz zatvora ga je prethodno spasio jedan od njegovih brojnih mecena, kojemu je bilo važnije da za njega slika slikar raskošnog rukopisa, nego moralnost tog autora.

Nije možda posve uputno uopćeno gledati umjetnike iz pojedinog razdoblja, no ne može se poreći da nakon prekida s renesansom, u razdoblju manirizma, pa zatim baroka, vodeći umjetnici epohe postaju nemirniji nego u razdoblju koje je prethodilo. Sve se to očituje i u slikarstvu, ponajprije u dramatičnom chiaroscuru.

Nesuđeni ubojica

Sebastiano Ricci, nesuđeni ubojica, bio je ujedno i jedan od najvećih talijanskih autora baroka, stvarao je između Bologne, Rima i Londona.

Riccijeva slika “Gospa od Karmela sa svetim Šimunom i svetom Terezom Avilskom” koja se može pogledati u Klovićevim dvorima, a u doba baroka naručila ju je Dubrovačka Republika, najvrijednija je pojedinačna narudžba u Hrvatskoj u 17. i 18. stoljeću, tvrdi Radoslav Tomić autor izložbe “Sveto i profano - slikarstvo talijanskog baroka u Hrvatskoj”, koja se u ovoj instituciji otvara 16. travnja.

Ricci je još u nekoliko navrata kasnije bio u zatvoru, u pravilu su ga spašavali mecene, više se puta i ženio, no teško je u njegovim slikama tragati za tragovima njegova burna života, nema ih. Naročito ne u dubrovačkim anđelima koji nevino okružuju nježno naslikanu Bogorodicu, u izmučenu Terezinu licu, te u skulpturalno oblikovanom, pokornom profilu Šimuna.

Na izložbi je 80-tak djela talijanskih baroknih slikara, mahom iz crkvenih i samostanskih, te privatnih zbirki, a iako su iz čitave Hrvatske, dobrim je dijelom riječ o djelima u Dalmaciji. Neke od slika prvi put su napustila svoje matične institucije radi izložbe.

Oslobađanje tijela

Djela datiraju od Tridentskog koncila, koji je bitno utjecao na ulogu likovne umjetnosti u okviru katoličke crkve, do 1800.. i Napoleona.

U razdoblju baroka najvažniji umjetnici iz Venecije, Rima, Napulja, bili su pozivani po čitavoj Europi. Velik su trag ostavili i kod nas, naročito na dubrovačkom području.

Najčešći su motivi i daljem sveci, ali su novost bitke i mrtve prirode, inače omiljene kolekcionarima. Barok je važan i zato jer govori o oslobađanju u prikazu ženskog tijela, o čemu svjedoči , primjerice, slika putene ljepotice koja sebi dira grudi Antonia Trive. Naga, putena djevojka gleda prema promatraču, dodiruje sebi grudi.

Kao najvažniju sliku na izložbi, i jednu od najvažnijih slika 17. stoljeća kod nas, Tomić ističe “Svetog Kuzmu i Damjana” Giovannija Lanfranca, autora koji je u Napulju ostvario zavidnu karijeru.

Slika se nalazi na Lastovu i do izložbe ju nismo imali prilike vidjeti van ovog otoka. Na slici su Sveti Kuzma i Damjan.

Lica muškaraca su lijepa, vjerojatno su nastala direktno prema modelima,š to je uveo Caravaggio. Slika je nastala tridesetih godina 17. stoljeća,u doba kada je radio i za Vatikan i za patricijske obitelji. No, ovu su sliku naručili mještani, koji su sakupljali novce. “Ako bude potrebno, skupit ćemo još, samo da slika bude lijepa” pisali su s Lastova autoru.