Sve tajne zbirke Krapinca o kojoj izvještavaju CNN i New York Times

Dobar dan, došli smo vidjeti kosti krapinskog pračovjeka - kaže jedan mladić na ulazu u Hrvatski prirodoslovni muzeje u Zagrebu. Mladić se obratio osobi na porti Muzeja.

- Nažalost ne možete ih vidjeti. Čuvaju se kod nas, ali nisu dostupne posjetiteljima - odgovori djelatnik Muzeja.

Sa sličnim se problemom susreću povremeno i turisti koji posjete Zagreb. U nekim turističkim vodičima piše da se znamenita Zbirka krapinskog pračovjeka nalazi u muzeju u Demetrovoj ulici, ali kad dođu, krapinskom neandertalcu ni traga. Nema odjeljenja koje govori o tome da se ovdje čuvaju pračovjekove kosti, kao ni suvenira, infozida...

Otkriće nakita

Ipak, baš je ovih dana čitav svijet obišla vijest s ove adrese, o otkriću stručnjaka Hrvatskog prirodoslovnog muzeja vezana za krapinske neandertalce. O otkrivenom nakitu koji su koristili praljudi pisao je časopis Public Library of Science, izvijestio je CNN, objavio u tiskanom izdanju The New York Times... No javnost, točnije posjetitelji Muzeja, ne mogu vidjeti otkriveni najstariji nakit na svijetu, kao ni ostatke krapinskih nendertalaca.

- Zbirka krapinskog pračovjeka čuva se u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju. Svi su nalazi kod nas, a u Muzeju krapinskih neandertalaca u Krapini su replike - objašnjava Davorka Radovčić, kustosica Geološko-paleontološkog odjela Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, zadužena za Zbirku krapinskog pleistocena.

Tom podatku se, kako dodaje, ne treba čuditi jer je ista praksa sa sličnim nalazima u skoro čitavom svijetu. O prastarim ostacima uvijek se brinu nacionalne ustanove koje imaju i centre za istraživanje. Slično je i u njemačkom gradu Neandertalu gdje su nađene kosti neandertalca - ostaci se nalaze u muzeju u Bonnu, a replike u muzeju na mjestu otkrića. Također, nekoć je bilo pravilo da onaj tko istražuje, tko iskopa ostatke, odnosno utvrdi kojoj stručnjak pripada, njoj idu nalazi.

- Poznati paleontolog Dragutin Gorjanović-Kramberger od 1893. godine bio je ravnatelj Geološko-paleontološkog odjela Narodnog muzeja od kojeg je kasnije nastao naš muzej - kaže D. Radovčić.

Kosti krapinskog pračovjeka tako se danas nalaze u blindiranim sefovima u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju. U “bunkeru” koji se rijetko otvara da se manje “troše”.

Kreativni pračovjek

Lokalitet u Krapini otkriven je krajem 19. stoljeća. Na poziv lokalnog učitelja Gorjanović u Krapinu stiže 1899. godine i pokreće istraživanje. Gorjanović je bio student naboljih svjetskih sveučilišta.

- Čim je došao na lokalitet u Krapini, primijetio je slojeve kulture. Dakle, vezu čovjek - ognjište - izumrle životinje. Bilo je to u vrijeme kad je samo četrdesetak godina ranije pronađen neandertalac, i Darwin je objavio svoju knjigu “Podrijetlo vrsta”. Budući da je Gorjanović bio i geolog znao je kako kopati i sve je izveo vrlo kvalitetno, u razdoblju od šest godina - kaže Davorka Radovčić.

Od tada se krapinske kosti u Muzeju stalno istražuju, dolaze gosti istraživači, i dosad je objavljeno više od 3000 stručnih članaka. No, kako je iz tih istih kostiju sada pronađeno nešto novo i svjetska senzacija, kojih stotinu godina od otkrića? Procedura u Muzeju je da, kad se promijeni kustos, novi kustos mora proći zbirku, provijeriti stanje.

- Tijekom revizije naišla sam na ptičje kosti, koje je Gorjanović također skupio na nalazištu. Gledala sam “drugim očima”, i uočila na falangi kandže orla štekavca zarezotine, ljudskom rukom napravljene... Pokazalo se da među ostacima postoji još osam istih kosti orla štekavca na kojima su i tragovi trošenja - glodanja - nastali od ljudskog znoja, što znači od nošenja blizu tijela. Pretpostavljamo da su orlove kandže bile međusobno povezane tankim vrpcama šiblja - objašnjava Radovčić. Kandže orla povjerila je stručnjakinji Ankici Oros Sršen. Za zaključak da je riječ o nakitu bio je presudan podatak da te falange ne pripadaju istom orlu, što je značilo da su ih Krapinci skupljali. Ostaci su od tri orla.

- Taj nakit dokaz je apstraktnog razmišljanja pračovjeka - ističe ona.

Nema stalni postav

Ipak, stručnjaci ne žele pretpostavljati način na koji je nošen taj nakit jer bi ga sveli na suvremeno poimanje.

- Ne znamo da li je bio ukras, služio za zastrašivanje ili nešto treće... No neosporni je dokaz složenog kongitivnog procesa i apstaktnog promišljanja 130.000 prije sadašnjeg vremena. Naime, dosad se smatralo da apstraktno razmišljanje počinje dolaskom modernih ljudi na prostor Europe. Krapinski pračovjek bio je kognitivno naprednij nego se to smatralo - objašnjava Davorka Radovčić, koja je kći Jakova Radovčića, prijašnjeg kustosa istog odjela Muzeja i autora koncepcije Muzeja krapinskih neandertalaca.

Najstariji nakit sad se čuva u staroj kutijici koju je ispisao još Gorjanović.

I za kraj, vratimo se našem prvom pitanju - zašto sve to nije prezentirano u Muzeju na Gornjem gradu. Odgovor se kao i uvijek nalazi u pitanju oskudnih finacija muzeja... Sada ne postoji odjel krapinskog pračovjeka sa stalnim postavom, ali trebalo bi napraviti nekakvu memoriju, dati javnosti minimalno osnovnu priču, barem privremeno skromnu.