Po uzoru na Deklaraciju o hrvatskom jeziku iz 1967. godine, danas je objavljena Deklaracija o hrvatskom prostoru. Stanje ugroženosti nekoć našeg jezika, a danas našeg prostora, smatraju tvorci najnovije deklaracije, gotovo je jednako. Deklaracijom se traži da se hrvatski prostor temeljnim odredbama Ustava Republika Hrvatske stavi pod postojanu zaštitu, kao branu od kratkoročnih interesa podložnih legislativnim oscilacijama.
Deklaraciju su predstavili članovi Akademije arhitektonske umjetnosti i znanosti Hrvatske (AAUZ) kao prilog aktualnim razmatranjima složenih problema gospodarenja priobalnim i kopnenim prostorom Hrvatske. Predstavili su je članovi, arhitekti Andrija Mutnjaković, Nikola Bašić i Jerko Rošin, u Društvu arhitekata Zagreba no potpisnika je deklaracije 20-ak. Pred okupljenima ju je pročitao Dragan Despot.
"Hrvatski geografski, prirodni i kulturni prostor, nakon ljudi, najvrjednije je nacionalno blago. Unatoč toj općoj spoznaji, hrvatski prostor dramatično se pustoši i obezvrjeđuje uz neshvatljivu nebrigu svih struktura trodiobne vlasti, nehaj i nemoć struke i odsutnost osviještene javnosti", stoji na početku Deklaracije.
Mutnjaković je rekao je da time žele upozoriti na katastrofalnu situaciju ponajprije u devastaciji prostora.
- Dubrovnik nema plažu, kao ni Venecija, a glavna su sjedišta turizma jer imaju baštinu. Hoteli koje danas gradimo moraju biti jednom baština, kako bi privlačili svojim karakterom za 50 godina - istaknuo je A. Mutnjaković.
Podsjetio je na De Gaulleov i Pompidouov plan iz 60-ih godina, da obala Mediterana postane turistička s kapacitetom od 100.000 kreveta, od čega je 31.000 već tada vrlo brzo ostvarena u Istri, te doba kad je UN financirao Prostorni plan Jadrana. Kapaciteti su već tada određeni s mjerom prema prostoru. Ne moraju biti isti, ali ni rapidno drukčiji.
Nikola Bašić upozorio je na to da se problematika prostora referira na demografiju.
- Očit je rast nekretninskih aktivnosti i izvoza ljudi i ako se preklope karte, vidi se ulazna nekretninska aktivnost i silazna demografska. Sve više je na obali vlasnika stranaca, iako su to državljani zajedničke EU - smatra Bašić.
A zašto to gotovo nikoga ne zanima, Bašić smatra da je to zbog ovisničkog sindroma o turizmu, ali da se zaboravlja da se prostor može potrošiti i prestati biti turistička atrakcija. Iznio je metaforu sa škampom koji je netko pojeo, isisao mu sok, odnosno konzumirao ga i potrošio, a ostala je samo ljuska.
Rošin je, pak, istaknuo da smo svi "krivi" ili zaslužni za današnje stanje u prostoru, počevši od sebe samih, dakle struke arhitekata nadalje. Smatra i da se ovaj problem ne može rješavati samo putem legislative jer se vlasti mijenjaju pa tako i zakoni.
Iako su govornici s konferencije vrsni znalci i neki od njih legende svoje struke, mogao se steći dojam da nisu zadovoljni zbog toga koliko je javnost senzibilizirana za tu temu. Kao da to o čemu govore nitko ne želi čuti ili možda ne razumije ili je moć novca prezamamna, a one koji se trebaju odseliti nije više briga. Bašić je rekao i da za hrvatskog premijera tema prostora nije tema.
I ova konferencija pokazuje da je situacija alarmantna. Nedavno smo imali istup mladih urbanista koji traže promjenu zakona o prostoru, a danas neki od najstarijih članova zajednice arhitekata pišu deklaraciju.