Slavnoj hrvatskoj slikarici nisu dali stipendiju jer je bila žena, za vrijeme studija je gladovala

Još kratko, do 4. veljače, u Muzeju Grada Zagreba može se pogledati izložba "Catino 20. stoljeće" posvećena Cati Dujšin-Ribar, slikarici, autorici više od 5000 djela i pjesnikinji.

Svoju impresivnu zbirku umjetnina sa stanom u Demetrovoj ulici ostavila je Gradu Zagrebu. Na izložbi u Muzeju grada Zagreba prikazan je dio njezina života, fotografije, dokumenti, pisma i razglednice, manje poznate javnosti, iz arhiva.

Rodila se 1897. godine kao peto od osmero djece u obitelji Gattin, otac Vjekoslav bio je carinski službenik, a majka Giustina kratko je radila u pošti.

Cata Dujšin, autoportret

MGZ

Autorica Vesna Vukelić Horvatić provodi izložbom posjetitelje kroz Catin životni put, od rodnog Trogira preko Boke kotorske, gdje je provela 16 godina, do Splita i njezina učitelja slikara Emanuela Vidovića, na čiji nagovor odlazi u Zagreb i upisuje se u Kraljevsku višu školu za umjetnost i umjetni obrt. Ova izložba umjetnicu prati od teških vremena i neimaštine do blagostanja, od trenutaka velike osobne sreće do tragedija...

Obećana joj je i stipendija, ali nije ju dobila, kako je sama rekla - zato što je žensko pa se očekivalo da se uda i prekine studij, što nije napravila. Tako je početak svojih studentskih dana provela boreći se za egzistenciju, više gladna nego sita. Na prvoj godini upoznaje Ignjata Joba, te su, ostala je urbana legenda, njih dvoje bili među najljepšim parovima u Zagrebu. No njezini su se roditelji protivili braku s njim i nisu je pustili natrag na studij dok se on nije oženio drugom, piše u katalogu autorice V. Vukelić Horvatić.

Cata Dujšin i Dubravko Dujšin

MGZ

Na splitskoj Pjaci 1919. godine Cata slučajno upoznaje svoju životnu ljubav i prvog supruga Dubravka Dujšina, a prve godine braka provode u Zagrebu živeći svako u svojoj podstanarskoj sobi. Tridesete godine 20. stoljeća bile su za bračni par Dujšin godine sreće, uspjeha i blagostanja, piše autorica izložbe. Cata odlazi i u Pariz na usavršavanje, bila je cijenjena slikarica, dok je njezin suprug omiljeni zagrebački glumac. No ratnih godina zbog svoje lijeve orijentacije Dubravko je nekoliko puta uhićen, a kraj 1944. oboje su dočekali u ustaškom zatvoru. Poslije rata, u teškom stanju od narušena zdravlja nakon traumatičnih događaja, umro je 1947. godine. Cata se potom seli u Split, gdje brine o majci, a potom u Beogradu sreće dr. Ivana Ribara, koji je u ratu izgubio cijelu obitelj. Vjenčali su se 1952. godine.

Cata Dujšin-Ribar prvu samostalnu izložbu imala je 1927. godine u svom ateljeu na Mažuranićevu trgu, a prvu inozemnu samostalnu 1936. u The Cooling Galleries u Londonu. Kapitalna djela čuvaju se u splitskoj galeriji umjetnina i u trogirskoj Galeriji Cata Dujšin-Ribar otvorenoj 1978. godine. Slikaričin stan, koji je ostavila Gradu Zagrebu i gdje se nalazi Memorijalna zbirka dr. Ivana Ribara i Cate Dujšin-Ribar, stradao je u potresu 2020. godine i još je zatvoren za javnost. Njezina poema "Noć tamna je moja" objavljena je 1962. godine, nakon čega slijede pjesničke zbirke.