"Fotografi ne stare - oni samo s vremenom budu izvan fokusa", govorila je Marilyn Stafford, velika američka fotografkinja koja je preminula u 98. godini, a karijeru je počela snimajući Alberta Einsteina. Na fotografiji se, kako se prisjećala, slavni znanstvenik smiješi upravo njoj. Dok ga je snimala, kasnije je priznala, nije imala "pojma što rad, no on je bio drag, opušten i zbog njega sam se i ja osjećala tako. Imao je široke hlače i vestu". Snimila ga je u njegovom domu 1948. godine.
Dokumentirala je velik dio 20. stoljeća, mnoge teme: sirotinjske četvrti, slavne osobe, ratna područja, svjetske vođe...
Rođena u Clevelandu 1925., u obitelji Gerson, planirala je postati glumica i pjevačica, odnosno njezini su roditelji to planirali: željeli su da im kći bude sljedeća Shirley Temple pa su joj uvijali kosu i gurali ju na glumačke akademije. Godine 1946. preselila se u New York, gdje je dobivala male glumačke uloge izvan Broadwaya i na televiziji. Otac je bio farmaceut s Baltika, majka je imala velike ambicije za kćer, a preminula je u 103. godini.
Marilyn Stafford je 1947. od prijateljice iz New Yorka dobila fotoaparat, što je prvo pobudilo njezino zanimanje za fotografiju, a kako bi se uzdržavala između glumačkih uloga, pronašla je posao asistirajući američkom modnom fotografu Francescu Scavullu.
Žena zanimljive biografije nakratko je pjevala s ansamblom u Chez Carrèreu, u noćnom klubu pokraj Champs-Élyséesa, gdje se sprijateljila s ratnim fotografom i suosnivačem Magnuma, slavnim Robertom Capom, a preko njega je upoznala i francusku pjevačicu Edith Piaf. Upoznala se, potom, i s Henrijem Cartier-Bressonom, koji je trebao postati njezin mentor fotografije u Parizu. Stafford je razvila posebno zanimanje za uličnu fotografiju - 1950. istraživala bi Pariz vozeći se autobusom po čitavom gradu te je snimala radničke četvrti Cité Lesage-Bullourde u blizini Place de la Bastille, potom djecu koja žive u sirotinjskim četvrtima i Boulogne-Billancourt, beskućnike...
Kratko vrijeme provela je asistirajući američkom modnom fotografu Geneu Fennu u njegovu pariškom studiju u blizini Place de la Concorde, a potom je radila za agenciju za odnose s javnošću kao modna fotografkinja. Modna fotografija haute couture odjeće u to se vrijeme snimala u raskošnom okruženju, no Stafford je obično imala dokumentarni pristup, radije fotografirajući modele na voljenim ulicama svojeg Pariza.
Godine 1956. udala se za Robina Stafforda, britanskog dopisnika koji je radio u Parizu, a 1958., kad je bila šest mjeseci trudna, Stafford je otišla u misiju u Tunis. Dokumentirala je potom alžirske izbjeglice koji su bježali od francuskog zračnog bombardiranja u Alžirskom ratu za neovisnost. U Parizu je pokazala slike Cartier-Bressonu, koji je svoj izbor njezinih radova poslao The Observeru, i dvije su objavili na naslovnici. Potom su živjeli u Rimu gdje je snimala pisce Carla Levija, Itala Calvina i Alberta Moraviju. Ponovo su išli u Bejrut na godinu dana, putovala je Libanonom, fotografirajući ljude i mjesta, što je kasnije objavljeno u njezinoj knjizi "Silent Stories: A Photographic Journey through Lebanon in the Sixties". Neko je vrijeme pauzirala od fotografije, kako bi naučila madanrinski jezik.
Nakon rastave, preselila se u London kao samohrana majka, gdje je radila za The Observer i druge britanske i međunarodne novine i časopise, posebno za Vogue, Women‘s Wear Daily i The Herald Tribune, snimala je Sir Richarda Attenborougha, Sir Alana Batesa, Twiggy, Rudolfa Nurejeva, Eleanor Roosevelt, Charlesa Aznavoura, Sharon Tate … the names kept coming. i Cecila Beatona. Fotografirala je i Indiru Gandhi. Osnovala je i fondaciju koja se bavila problemima zaposlenih samohranih majki.
Nažalost, do prije par godina, malo je bilo poznato o ovoj fotografkinji i njezinu radu.