NOVO ISTRAŽIVANJE

Skandal: Gdje su nestale tapiserija i keramike Ede Murtića koje su bile u Zagrepčanki?

Edo Murtić

 Fondacija Murtić/
‘Edo Murtić je imao nešto pojedinačnih emajla na zidu snack bara-restorana Zagrebački plavi i vjerojatno nešto u lobbyju zgrade te veliku tapiseriju u prostorima nekadašnje Ljubljanske banke‘

Zagrepčanka, poslovni neboder, koji se nalazi na križanju Savske ceste i Ulice grada Vukovara, jedan je od najpoznatijih odrednica u gradu. Pisali smo u više navrata ovom neboderu, visine nešto manje od stotinu metara, u svoje doba najvećoj i najmodernijoj poslovnoj zgradi i Hrvatskoj. Gradili su ju prema projektu Slavka Jelineka i Berislava Vinkovića od 1970. do 1976. godine

Pisali smo i o umjetninama koje se nalaze unutar Zagrepčanke, o djelima, Ede Murtića i Raula Goldonija. No, ono što nam je bilo nepoznato, a otkriva nedavno istraživanje povjesničarke umjetnosti Ane Marije Senfer, jest da je posve nepoznato gdje su te umjetnine završile.
Kontaktirali smo i Fondaciju Murtić, čiji je direktor Ranko Murtić, a tajnik Damir Ruljančić. Poslali su nam fotografije koji u Fondaciji posjeduju, te rekli: "Edo Murtić je imao nešto pojedinačnih emajla na zidu snack bara-restorana Zagrebački plavi i vjerojatno nešto u lobbyju zgrade te veliku tapiseriju u prostorima nekadašnje Ljubljanske banke, kao što se može vidjeti na fotografijama koje smo vam poslali. Za Ljubljansku banku je nacrte interijera radio Goldoni, bili su njegovi reljefi na zidu i neka staklena stijena te velika skulptura u obliku torza. Predvorje zgrade je bilo reljefno obrađeno a autor je vjerojatno Jelinek ali o svemu tome ima strahovito malo informacija. Gdje je sve završilo, nemamo saznanja. Spomenuti reljefi su možda još tamo ali od radova Ede Murtića nije ostalo ništa. Inače, sva je umjetnost bila samo u prizemlju zgrade".

Kako piše u istraživanju objavljenom u Peristilu: "Posebna pažnja posvećena je uređenju interijera poslovnog tornja i aneksa. Kao i na vanjskom plaštu građevine, za opremanje unutarnjeg prostora također je korišten mramor. U poslovnom tornju i aneksu prema zamisli arhitekata duž katova zidovi i podovi obloženi su mramorom crvenkaste boje iz Sopoćana. Za popločavanje ulaznog trijema ispred poslovnog tornja korišten je mramor bijele boje iz Studenice, a kod aneksa spomenuti mramor crvenkaste boje. Najreprezentativniji dijelovi u smislu izvedenih umjetničkih radova odnose se na prizemlje poslovnog tornja, odnosno predvorja, prostora snack bara i turističke agencije te prizemlja aneksa. Za navedene su dijelove Jelinek i Vinković projektirali funkcionalnu opremu i birali namještaj, a značajan pečat u oblikovanju interijera dali su svojim umjetničkim djelima Edo Murtić i Raoul Goldoni.

Kontaktirali smo i Anu Mariju Senfer, koja nam je rekla: "Dok sam radila istraživanje, zvala sam i današnju direktoricu Zagrepčanke, no nije znala gdje su sporni radovi".

image

Edo Murtić

Fondacija Murtić/

U istraživanju dalje piše: "U aneksu gdje je bila smještena Ljubljanska banka, Raoul Goldoni napravio je reljefe na mramornom zidu koji se nalaze na sjevernom bočnom zidu u središnjem holu poslovnice te reljefno obrađene ploče koje su bile postavljene na ogradi polukata i oblikovnim motivima usklađene s reljefima na zidu. Dodatno, napravio je slobodnostojeću skulpturu Torzo smještenu na samom ulazu u središnji hol poslovnice..."Goldoni je također radio na uređivanju interijera i oblikovanju staklene stijene u predvorju poslovnice. Prostor poslovnice Ljubljanske banke umjetnički je obogatio i Edo Murtić, koji je napravio tapiseriju smještenu na južnom zidu prizemlja. Nije poznato gdje su danas završila izvedena likovna djela Ede Murtića za Poslovni toranj Zagrepčanku, a prilikom promjene zakupaca prostora aneksa uklonjeni su i reljefi Raoula Goldonija.

Prema sačuvanim Poslovni toranj Zagrepčanka, smješten na križanju Ulice grada Vukovara i Savske ceste u Zagrebu, predstavlja upečatljiv primjer arhitekture poslovnih tornjeva iz razdoblja socijalizma, a u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske ima status zaštićenog kulturnog dobra.

Prvi cjelovitiji uvid u povijest ovog arhitektonskog ostvarenja pružila je Renata Margaretić Urlić u monografiji o Slavku Jelineku.Tom smo prigodom razgovarali s danas pokojnim arhitektom koji nam je rekao da je na gradnji Zagrepčanke radio danonoćno, te da je riječ o njegovom, najvažnijem projektu. Zagrepčanka, koja je dovršena 1976. godine, zamišljena je devet godina ranije. Rezultat je Jelinekovih višegodišnjih istraživanja te intenzivne gradnje: osam nebodera u Zapruđu te neboderi u Trnskom i Sopotu. Sveukupno, u Zagrebu je podigao 37 nebodera, a s umjetnicima, Murtićem i Goldonijem, često je i surađivao.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. studeni 2024 01:42