"Posve prirodno" naziv je zajedničke izložbe Sanje Ipšić Randić i Melite Sorole Staničić, a koja se od večeras do 15. prosinca može pogledati u riječkoj Galeriji Kortil, čiju su nagradu dvije umjetnice podijelile, a u suradnji s HDLU Rijeka.
Sanja Ipšić Randić izlaže radove iz dva ciklusa, prvog kojim se bavila posljednjih nekoliko godina i zaokružila ga izvedbom instalacije u Dječjoj kući te novijim radovima, a za koje je polazište njezino osobno iskustvo, poznato i blisko podneblje. U Dječjoj kući Sanja Ipšić Randić među ostalim je autorica tepiha s motivom zelene šume.
Jolanda Todorović piše među ostalim u predgovoru: "Sanjine su slike slike stanja. Ispod njihove površine vibrira raspoloženje. A njihova gradivna energija je u sjećanju na doživljeno. Iza svega je znanje utemeljeno na iskustvima Cezannea, Moneta, Rothka, Vedove, Joan Mitchell i svih onih slikara koji su se bavili prirodnom svjetlošću, apstrahiranjem forme i unutrašnjom ekspresijom. Taj pređeni put stjecanja vizualnih iskustava i praktičnih spoznaja pomogao joj je da se oslobodi svega i vlastitim postupkom razvija osobnu i prepoznatljivu estetiku. Nešto je kontemplativno u tim stanjima. Neki spokoj i mir kojim nas slika uvuče u svoj prostor. Autorica citira i Jacksona Pollocka: "...jer slika posjeduje svoj vlastiti život. A ja ga nastojim izvući na površinu. Jedino kad izgubim doticaj sa slikom rezultat je konfuzan. Inače caruje čista harmonija. Čitko prožimanje i slika je uspjela". Njezin mentor na Akademiji, pokojni Đuro Seder, u tom ju je smislu i usmjeravao: "Osjetit ćete kad je gotova."
Melita Sorola Staničić također se bavi prirodom kao motivom, ali je ona postala i sastavnim dijelom njenog kreativnog procesa. Ona dokumentira te procese i opažene promjene u prirodi, ali istovremeno prepoznavajući vlastite prirodne ritmove i emotivna raspoloženja nastoji uravnotežiti energije između vanjskog i unutarnjeg iskustva. Kako tumači autorica predgovora: "Priroda je motiv i medij Melitinog rada. Interakcija i uzajamnost dvosmjerni su procesi koji se odvijaju između nje i njenog prirodnog okruženja. Dugogodišnja pohođenja u prirodu, kontinuirano i u gotovo ritualnoj dinamici, prilika su za prepoznavanje i usklađivanje međusobnih ritmova i obrazaca. Polazišne vrijednosti su likovno elementarne forme: list, latica, grana, val... Ponavljanje, multipliciranje jedne forme zadržava njenu polazišnu jednostavnost i čistoću". Ova umjetnica svoje cikluse naziva i dnevnikom jednog putovanja.