"Moderna vremena", serijal čiji su autori Dubravko i Matej Merlić, a završila je ovaj tjedan HRT-u (može se pogledati sada na HRT-i), gledam ipak ponešto drugačijim očima, jer tema kojom se bave, a riječ je o dizajnu mi je djelomice - sektor. Imala sam prilike, intervjuirati, primjerice, Blaženku Kučinac, autoricu najpoznatiju po dječjem namještaju Pipi, Vladimira Robotića koji je oblikovao kućanske aparate za tvornicu Rade Končar, Anicu Kuhta Severin, šeficu odjela dizajna Jugokeramike, karizmatičnog arhitekta nevjerojatne životne vitalnosti, 94-godišnjeg Andriju Mutnjakovića, u ovom kontekstu autora obnove i revitalizacije Stare gradske vijećnice u Zagrebu, da nabrojim samo neke od njih.
Mislila sam da dosta znam, barem o nabrojanim imenima, no emisija mi je uspjela dati jedan drugačiji pogled na sve njih. Te otkriti nova imena, za koje ranije nisam čula. Sjajan je sugovornik, primjerice Adam Petranović, koji jako dobro kontekstualizira duh epohe. Išla sam potražiti što radi, njegove su retro fotelje, bile u mnogim kućanstvima u doba socijalizma, važan dio. Također, zanimljiv je sugovornik i Mario Antonini, inače sin Otta Antoninija, dizajnera i urednika čije su naslovnice časopisa "Svijet" definirale prijeratnu epohu na ovom polju, kao malo od koga, a također se bavio industrijskim dizajnom.
O dizajnu su kroz emisije, među ostalim govorili i Igor Duda, Marko Golub, ali i Zvonko Maković, podjednako zanimljivo. Žao mi je da osobe Makovićeva profila nema češće u javnom prostoru, ranije je bio više prisutan.
Kako se dizajn u poslijeratno doba nije potpisivao, već se, poltičkom odlukom, smatrao zajedničkim, anonimnim poslom, pionirski je posao na tom polju, s golemim entuzijazmom, obavila Koraljka Vlajo, i drago mi je i da je njezin pristup dovoljno naglašen.
Na društvenim je mrežama bilo mnogo komentara o ovoj emisiji, spominjalo se kako je dizajn u doba Jugoslavije, od Bernarda Bernardija, pa nadalje, bio - nedostižan. No, ne bih rekla da je emisija to željela potencirati. Naime, nakon pauze devedesetih godina, i goleme krize usred privatizacije, pojavila su se nova imena, prvo Numen/For Use pa Grupa, nekoliko dobrih proizvođača namještaja... Kao primjer povratka total designa, ispravno je kontekstualiziran Hotel Lone, studija 3LHD. Među ostalim i kao iskaz jedne generacije: od arhitekata, preko Brukete&Žinića, modnog studija I-GLE, Numena, Ivane Franke... svi su okupljeni u ovom projektu. Boris Ljubičić kontekstualiziran je kao najvažnija karika u oblikovanju identiteta hrvatskog dizajna, što svakako on i jest.
U emisiji, nadalje, rekreiraju i ponešto od dizajna tog doba, primjerice, odjeću Žuži Jelinek (sako je svakako i danas nosiv, i mogao bi biti aktualan), ili namještaj spomenute Blaženke Kučinac. Osobno mi je bilo otkriće i kada je Igor Duda govorio da je dnevni boravak izum 20. stoljeća. Vlasnik Prostorie, Tomislav Knezović, pak, govorio je kako se u Skandinaviji obrazuju na polju dizajna još u osnovnoj školi, pa je to zasigurno jedna od naznaka gdje i kako dalje. Druga dobra ideja, je svakako ponovno vratiti u javni diskurs temu o Muzeju dizajna.