Sibel Latin u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar trenutno izlaže svoj ciklus nazvan "Bez šuma", okidač za nastanak kojega su bili boravci umjetnice u Alpama u njezinim formativnim godinama. Slika ogoljele prostore visokog gorja u kojima nema šuma, povremeno su tu, doduše, i šume, na rubu figurativnog i apstraktnog.
"Mogućnost izolacije i tišine ili 'bez šuma' trajno su odredili vrijednost ali i surovost i neuhvatljivost prirode. Upravo je ta kontradikcija okidač za nastanak ovog ciklusa slika. Istraživala sam svjesnost ovisnosti o prirodi, njene mijene, jer dovoljan je samo trenutak da priroda pokaže svoju okrutnost i da vas iz osjećaja jednistva preplavi osjećaj velikog opreza i nelagode. Kao u prostorima reverzibilnih struktura gdje se tijelo uvijek iznova traži i pronalazi. Nismo više promatrači, prisiljeni smo iznova koordinirati sebe, izbačeni smo iz uobičajenih misli, iz poznatog i udobnog, onemogućeno je ponavljanje pokreta. Iako izbjegavam rizične situacije one su često neizbježne. Njih pretvaramo u učenje, korak dalje u osobnom dosegu daljine.", kaže Latin.
Opisujući kako je nastajao ciklus dodaje: "Motivi na slikama nastali su prije svega na temelju osobnog iskustva i boravka u planinskim prostorima. Ipak oblici nastaju unutar procesa imaginiranja kojima prethodi rad na crtežima, skicama ali i drugim izvorima kojima se slikarstvo danas služi, poput fotografije ili filma. Dugo tražim oblike, na neke odnose unutar elemenata slike pristajem, od nekih odustajem, neki dijelovi brzo se riješe, neki se nameću kao nužnost ali put do konačnog prizora je dugotrajan. Iako nastojim implementirati osjećaj koji nastaje u tim trenutcima slikarstvo kao medij nema tu vrstu fokusa i teško je pronaći preciznost unutar jedne slike i naravno u pozadini uvijek tinja misao koja se bavi sadašnjošću poput odnosa čovjeka i prirode, povijesnog naslijeđa, naše osobne memorije uz neizbježne autorefleksije koje su prisutne tijekom procesa rada.", opisuje svoj rad.
"Bez šuma", kako je naslovljena i izložba, u prostorima iznad 2000 metara često je prirodno stanje, no prijeti nam doba kad ćemo na nekoliko tisuća metara biti i bez ledenjaka. Raste generacija koja na egzistencijalistički način osjeća tjeskobu klimatskih promjena, uništene prirode.
"Održivost kao često korišteni termin ljudske strategije planiranja odnosa čovjeka i prirode na pragu je najveće dileme naše budućnosti. Moguće da se baš tamo na vrhovima Alpa, postavljaju najteža pitanja ljudskog opstanka. Svaka će generacija za sebe morati donositi uvijek nove strategije, a generacija koja sada odrasta sigurno će u svoje odluke morati uzeti u obzir svjesnije upravljanje prirodom i njenim izvorima."
Što globalizacija čini tim prostorima danas poprilično ispražnjenima od stalnog stanovništva, okrenutima tek skijašima, planinarima … ?
"U većini planinskih prostora, posebno u manjim kulturnim i ekonomskim područjima, globalizacija, koja bi mogla narušiti mogućnost sjedinjavanja s prirodom nije rješenje jer takve regije ne mogu pratiti tempo globaliziranog svijeta i vjerojatnije je da će ih progutati. Čini se kao da budućnost ovih prostora ovisi o tome imaju li te regije ponuditi nešto čime se mogu suprotstaviti globalno funkcionirajućem svijetu sa svojim zakonima i pravilima, te ga na taj način osporiti.", govori Sibel Latin.
Što vam govori priroda, na što vas zove i ohrabruje?
"Lijepa je Bowijeva misao: ''Budućnost je na onima koji je čuju i vide. Za to se treba popeti na visine, sam sa sobom.''
Vjeruje li da će svijet na vrijeme krenuti prema održivim paradigmama kad je riječ o odnosu prema prirodi?
"Povratak vremenu u kojem Calvinov junak živi na stablima i putuje Europom ne silazeći sa krošanja vjerojatno nije moguć ali je priča koja nas može i treba nadahnuti. U našoj je prirodi da vjerujemo i nadamo se mogućnosti oporavka prirode i kretanju prema održivim paradigmama, ali tome sigurno prethodi produbljenje naše svijesti o odnosu spram iste."