Za desetak dana u Muzeju suvremene umjetnosti bit će otvorena velika i ambiciozna retrospektiva često marginaliziranog medija
Velika izložba "Strip i vizualna kultura u Hrvatskoj", koja se 12. prosinca otvara u Muzeju suvremene umjetnosti, među ostalim istražuje povijest tog medija koji je nastao na marginama novina, kao sredstvo masovnog komuniciranja. No iako počinje s poviješću, naglasak je izložbe na suvremenom stripu. Planiraju, tijekom trajanja izložbe, među ostalim i razgovore s autorima.
Kustosice su izložbe Ivana Kancir i Jasna Jakšić, uz suradnju s Irenom Jukić Pranjić, niz je tematskih cjelina među kojima su strip junaci i junakinje, karikatura, animacija, film, djeca i mladi, izdavaštvo, dizajn te strip u muzeju, a zastupljeno je više od šezdeset strip majstora.
Novinski film
O svemu razgovaramo s autoricama izložbe. Je li uopće poznato koji je prvi hrvatski strip, pitamo kustosicu Jasnu Jakšić. "Teško je reći, različite su interpretacije, ovisno o samoj definiciji stripa. Ono što se uvriježeno smatra jest da je prvi strip serijal na ovom području napravio ruski emigrant Sergej Mironović Golovčenko, sredinom dvadesetih godina."
"Golovčenko je, inače, kao i široj publici poznatiji Andrija Maurović, pohađao Likovnu akademiju u Zagrebu, bio je tri godine stariji, a u njegovim karikaturama, kojima se često bavio, kao protagonist se znao naći i Ivan Meštrović, tadašnji rektor akademije. Oba autora napustila su studij kako bi se bavili stripom." No, kako govori dalje Jasna Jakšić, "prvi službeni hrvatski strip je 'Vjerenica mača', koji su radili Andrija Maurović i Krešimir Kovačić, a scenarij je nastao prema francuskom pustolovom romanu. Dodatno je zanimljivo da je 'Vjerenica mača' objavljivana kao novinski film u nastavcima. Originalne table smo posudili iz riječkog MMSU."
Prije nego što je o stripu kod nas pisala Vera Horvat Pintarić, ovaj je medij imao sasvim drugačiju percepciju. Složit će se i Jasna Jakšić: "Prvih par godina nakon rata strip se smatrao šundom, kapitalističkom propagandom, slično kao što se gledalo na jazz. Vlasti ga baš nisu previše voljele. No, nedavno smo bili na razgovoru kod Borivoja Dovnikovića Borde koji nam je rekao da su on i njegovi prijatelji puno čitali stripove, a malo knjige. Strip je kod nas u stvari bio iznimno popularan. Strip je, dakle, i ranije bio itekako prisutan u publici, no Vera Horvat Pintarić podignula je raspravu o stripu na akademsku razinu, bila je prva koja je uistinu valorizirala strip i gledala ga na suvremeniji način.
Tu je važno i njezino poznanstvo s Umbertom Ecom, koji je među prvima pisao o stripu kao književni teoretičar, a i organizirao je izložbe stripa. Njihovo je djelovanje stvorilo kontekst u kojemu se o stripu moglo razgovarati i na drugačiji način, u kojemu strip ulazi u galerije i muzeje i u kojemu dolazi do afirmacije autorskog, nekomercijalnog stripa koji su kod nas promovirale grupe Novi kvadrat, Zzot i Divlje oko, i današnje autorice i autori okupljeni oko časopisa Komikaze."
Više smo se puta dotaknuli Maurovića, čovjeka čiji je životopis skoro filmski, ženskara, ljubitelja dobre kapljice, punog uspona i padova, pa opet uspona... Koliko je ta njegova priča mitologizirana, pitamo Jasnu Jakšić. "On jest imao dug život pun događaja, kroz koji se može promatrati i uloga kreativnih industrija te prekarijata", kaže ona. "Njegov put jest mitologiziran, no s druge strane, on se morao sam brinuti da se prehrani...
U svakom slučaju, iz njegova smo opusa izvukle one segmente koji su se kasnije odražavali na suvremene autore. Irena Jukić Pranjić, koautorica projekta, upozorila nas je i na činjenicu da je prvi strip imao glavnu - junakinju, jedan aktivan ženski lik”, govori. Jedan od glavnih dijelova izložbe bavi se, naime, junakinjama i junacima, a "strip kao popularna forma računa na one junake s kojima ćemo se poistovjetiti, saživjeti s njima. U tom je kontekstu bio popularan i Maurovićev Stari mačak."
Zimonićeva Zlatka
Hoće li na izložbi biti i "nepristojni" Maurovićevi strip, koji koketira s pornografijom? "Razmišljale smo o tom stripu, najvjerojatnije neće. Naime, bio je dobro prezentiran na samostalnoj izložbi posvećenoj ovom autoru. Uvijek je naravno i problem kako u muzeju prezentirati sadržaj koji nije za publiku mlađu od osamnaest godina. No, taj strip ima ulogu u povijesti ovog medija.”
U poglavlju Junakinja jedno od centralnih mjesta zauzima i Zlatka Krešimira Zimonića. "U poglavlju posvećenom junakinjama i junacima promatrali smo razne aspekte, koliko je strip neka vrsta bijega, eskapizma, kada junaci postaju antijunaci, koliko su zastupljeni autobiografski elementi, a u većini slučajeva jesu, jer strip je kao narativna forma itekako zahvalan za to. Jedan od dobrih primjera je upravo Zimonićeva Zlatka prikazana u jednom prijelaznom razdoblju, u pubertetu."
Osamdesete su godine, pak, ponajviše posvećene Novim kvadratu, stripovima koje su crtali Mirko Ilić, Igor Kordej i ekipa, autori koji su kasnije ostvarili važnu međunarodnu karijeru, a započeli su uz Polet. "Pokazat ćemo i kontekst u kojemu su nastali. Imaju i neke autobiografske elemente, mogu se prepoznati neke zagrebačke vizure ili fizionomije. Kvadratovci su bili dosta heterogena skupina, njihovi su stripovi u sebi imali element humora, ironije, naracija je bila kratka i završavala bi unutar jedne table. Kroz Polet se propagirao u svakom slučaju autorski strip. No, pratimo i širu scenu”, govori Jasna Jakšić.
Ivana Kancir spomenut će i Bednjančevu Duricu, kao jednu od glavnih protagonistica, "ona se može naći u poglavlju Dječji strip, ali i u poglavlju o junakinjama, jer je obilježila jednu eru. Sve se, zapravo, u interpretacijama prepliće." Pokazuje nam i jedan strip koji je napravio Žarko Beker, inače tadašnji marketinški mag, koji se bavio i stripom:
"Morale smo ga staviti kad smo vidjele da ima elemente znanstvene fantastike, protagonista u trapericama s logom, glumicu koja nalikuje Brigitte Bardot...” Nadodaje kako će se na izložbi naći i nekoliko tabli partizanskog stripa, u jednom "glavna heroina izgleda kao Claudia Cardinale. Bitan nam je i taj odnos stripa i filma, filmske teme, kadar i slično. Izlažemo i kviz kroz strip koji je Bordo svojedobno objavljivao u Vjesniku.”
Dok smo razgovarale, na izložbu su stigli radovi Ivana Tudeka, mladog slikara. Zapravo je dosta slikara koji se bave stripom na izložbi: "Gledali smo sve to sagledati u širem kontekstu, naziv je izložbe 'Strip i vizualna kultura u Hrvatskoj'. Među autorima koje izlažemo je i Stipan Tadić, koji je rekao da mu je bavljenje stripom ventil u stvaranju, a to što radi izgleda sjajno. Tu je i Magda Dulčić, cijenjena i priznata animatorica...", govori Ivana Kancir.
Primjećujemo kako je strip medij za brzu reakciju, Tadić izlaže dnevnik iz karantene, temom se bavila i Ivana Armanini, koja je na čelu nagrađivanih Komikaza: "Scena je iznimno bogata i aktivna, no većinom su prepušteni sami sebi. Ivana Armanini sjajno fura to s Komikazama, ali je sam svoj majstor, ona ulaže puno energije i posvećenosti. Želja nam je među ostalim izložbom pozvati i druge javne institucije da se uključe u promociju stripa”, zaključuje Jasna Jakšić.
