Ljetne su vrućine, odijevamo se laganije pa je teško zamisliti kako su se nekada kostimi za kupanje morali nosili od - vune. O tome kako smo se nekada kupali, razgovaramo s Mirjanom Kos koja je doktirirala na temu turizma.
Počeci turizma na moru vezuju se uz 19. stoljeće. Zašto baš u to doba?
Preduvjet za razvoj turizma je razvoj prometne infrastrukture. Željeznice su izgrađene 1873. godine iz Beča te iz Budimpešte do Rijeke. Isto tako, parobrodarske linije uspostavljene su krajem 19. stoljeća. Dakle, prometna infrastruktura je glavni preduvjet razvoja organiziranog turizma koji počinje u zadnja dva desetljeća 19. stoljeća. Tada je izgrađen prvi turistički hotel na Jadranu, 1984. godine, Hotel Kvarner.
Odjeća koju su nosili bila je pretežno vunena. Za pretpostaviti je da im je bilo poprilično toplo. Zašto su baš nosili vunu?
U to vrijeme nisu postojali suvremeni elastični materijali za izradu kupaćih kostima, a ljudi nisu ni znali plivati nego su se u moru samo namakali. Postojale su škole plivanja, a na kupalištu su u moru bili rastegnuti konopi za pridržavanje.
Komplet su činile i posebne cipele te čarape za vodu, šešir, suncobran. Nije to bilo, za pretpostaviti je, niti lako izraditi?
Tako je, kupači su, a posebno kupačice, bili potpuno obučeni zbog društvene segregacije, moralnih normi i ćudoređa.
Jednom ste rekli da su kupališta bila i mjesta društvenih okupljanja, danas više nije tako. Kako je to izgledalo?
Tako je, ljeti se javni život grada odvijao na građenim kupalištima. Ovijala su se sportska natjecanja u plivanju i jedrenju, zatim igrale su se društvene igre kao što su skakanje u vrećama, picigin, kartanje, ali odvijale su se i razne predstave. Primjerice, kupalište u Rijeci na Molo Longu imalo je svoje kazalište.
Doktorirali ste na temu hrvatskih kupališta na Jadranu krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Kako ste odabrali baš ovu temu?
Kolegica dr. sc. Julija Lozzi Barković i ja smo radile u Državnom arhivu u Rijeci izložbu o kupalištima na Kvarneru, za što smo izdale i monografiju, pa sam uvidjela da postoji dovoljno građe za istražiti cijelu hrvatsku obalu Jadrana što me zaintrigiralo i dodatno zainteresiralo.
Jeste li se bavili kontinentalnim kupalištima, u nekim drugim istraživanjima?
Bavila sam se i kontinentalnim i obalnim toplicama. Razvojem balneologije postali su značajni prirodni ljekoviti činitelji (zrak, sunce, pijesak, more, mediteransko ljekovito bilje). Turizam na kontinentu je zapravo stariji od obalnog turizma. Nastao je već u 18. stoljeću.
Tada su se, pisali ste, kupali odvojeno muškarci i žene. Kako je to izgledalo, kako ih se odvajalo?
Postajali su odvojeni prostori za muškarce i žene, a ako to nije bio slučaj dolazili su u različito vrijeme na kupalište. Na Bačvicama u Splitu su postojale ćiribimbe – dečki koji su virili u ženske kabine. Čak i danas u Trstu postoji kupalište gdje su muškarci odvojeni od žena.